LJUBAVNA

Vidio sam je golu i zavolio je
očima i rukom i tugom u dlanu,
zmiju sam zmijio, kosom sam kosio,
vodu sam nosio dok sam obosio.

Zavolio sam ruke, zavolio sam ženu, noćnu ulicu
i jednog kopca i jednog popca, jednu jogunicu,
zelenu livadu, kobilu mladu, moju golubicu
zabolio sam krvlju, zagolio sam zoru, pticu pjevicu.

Jure Kaštelan 

Kaštela - Biblijski vrt

RASTANAK

Jesi li postao trava ili oblak koji nestaje,
Svejedno.

I na klisurama orlovi te prate
i u vodama i među zvijezdama.

Ne mogu rastaviti oči,
izvori koji istom moru gledaju.
Nema rastanka

Nema smrti.

Ako osluškujem vjetar
čujem tvoj glas.

Ako u smrt gledam
čujem tvoju pjesmu.

Jure Kaštelan 

Baška Voda

ČAROBNA FRULA

Javi se u meni riječ
I brizne kao voda živa.

O uzak mi je ovaj svijet
Za oganj sto ga čelo skriva.

Ne znam mu izvor. Neznan zvuk
Zvjezdano u meni zvoni.

O uzak li je neba luk
za krilo što ga nemir goni.


Jure Kaštelan

Solin

USPAVANKA

Malo kamena i puno snova,
Bez kruha možda, bez ljubavi nikada
Naslijedio sam crnu plovidbu nebesa
Sablju gusara, hajdučiju i šiju
Koju zasjeda ne savija
Ove noge zelenim sagom sna
Ove ruke nevične za tjelesna milovanja
Piratski greben iz zvjezdana dna
Pozna prkosna zapljuskivanja
Zaplovi među ribe, među koralje
Perajo mojih tmina
Neka nas struje i zvučne strelice nose
U svjetlosne zdence dubina
Neka poplave vode iz svih izvora
Iz svih vrutaka i vrela
Neka provale neka šiknu i neka prskaju
Jednakosti plavetnila
Zipko ovih njihanja
Pod vodom i nad razinom isti je zakon jačega
Isto talasanje kolijevke i snivanja
Koliko sunaca i sva su unutarnja
I svako sunce sliku srca ima
U mrtvom moru sve je mrtvo
I sve je prozirna tišina
A san je sidro koje veže
Uz zemlju kamena i miris ružmarina.

Jure Kaštelan 

Dubrovnik

OKRENUT MORU

Umro je okrenut moru
Znalo ga je sve Primorje modro i zasjeci oko
Planine pa i dalje i još dalje
Umro je okrenut moru

Pjevač a i frulaš da bi i kamen zaigrao i guslar
je bio taj idol moje samoće. Nosio je za uhom
Stručak bosiljka i grančicu masline na
Glavi od gusala
- Što gledaš u more kad ne vidiš? Što vidiš
Kad uvijek gledaš? – pitali ga.
Ne vidim, slijep sam od rođenja. Ali u srcu,
Pod čelom svojim nosim dijete željno koje još
Nije vidjelo more,
kad progleda neka more gleda.

Umro je okrenut moru

Jure Kaštelan 

Dubrovnik

MASKA

Nije na prodaju ova maska. Ne prodaje se.
Ova se maska ne prodaje. Nipošto.
Ni za glavu
ni za što.
Ona je za reklamu.
Izvorna je.
Jednoga dana skupo će biti prodana.
Nečemu služila je: -- Čemu?
Prava maska.

Jure Kaštelan

Macola

KORIJEN

Bit ću što sam bio kad nisam bitisao.

Ne žive samo ruke, živi i bilje. U mome snu
davno sažgani korijen procvjetava.
I tamo u zaboravu, u bistrom dnu,
moj odraz još se ocrtava.

Pod svodom glave sva u sazviježđa skrita:
kružnice bez središta: središte bez kraja.
Vatra sam koja seli u noć
bez zvijezda, u sunce bez sjaja.

Ni veći ni manji od travke ja sam samo
drugi i svaki čovjek, a opet samo jedan.
Zemlja sam i kao zemlja ja sam
neutaživo žedan.

Ja samo ovo tijelo ili: nisam.

Jure Kaštelan

Visovac

  

ŠTO ĆU JA I MOJA GITARA

Tu sam što sam. Ima dragu. Najdražu od sviju žena.
Sunce grla njena grli me i obasjava.
I gitaru jednu imam, straru kao more.
Ako umre draga, što ću ja i moja gitara,
stara kao more?

Bit ću mornar. Straćara mi uz rub groblja
gdje prolaze lađe. Ne dolazi k meni draga.
Samo mrtvi. Koji galeb. I oblaci.
Ako umre draga, što ću ja i moja gitara,
stara kao more?

Pjevam sam, a čuje li me moja draga
ili spava osvojena mjesečinom i zvijezdama
kao žalo njena smijeha, kao biser njena sna?
Ako umre draga, što ću ja i moja gitara,
stara kao more?

Jure Kaštelan

Šibenik

USPAVANKA

Malo kamena i puno snova,

Bez kruha možda, bez ljubavi

nikada

Naslijedio sam crnu plovidbu

nebesa

Sablju gusara, hajdučiju i šiju

Koju zasjeda ne savija

Ove noge zelenim sagom sna

Ove ruke nevične za tjelesna

milovanja

Piratski greben iz zvjezdana dna

Pozna prkosna zapljuskivanja

Zaplovi među ribe, među koralje

Perajo mojih tmina

Neka nas struje i zvučne strelice

nose

U svjetlosne zdence dubina

Neka poplave vode iz svih izvora

Iz svih vrutaka i vrela

Neka provale neka šiknu i neka

prskaju

Jednakosti plavetnila

Zipko ovih njihanja

Pod vodom i nad razinom isti je

zakon jačega

Isto talasanje kolijevke i snivanja

Koliko sunaca i sva su unutarnja

I svako sunce sliku srca ima

U mrtvom moru sve je mrtvo

I sve je prozirna tišina

A san je sidro koje veže

Uz zemlju kamena i miris

ružmarina.

 Jure Kaštelan

Stobreč

AKO SAM VAL

Ako sam val u ovom moru

Što se nikad ne umara

Zar sam živio zaludu

Kada i oblak oluju stvara?

Delija nisam, stid me, samac

I sjeta moje korake prati

Sve imaš zemljo i vrtove i

gradove,

A ovu nježnost ko će ti

još dati?

Jure Kaštelan 

Podstrana

OTOCI, U SNU

Ima jedno more i na tom moru gora
i u toj gori vatra i u toj vatri voda
i u toj vodi grana i na toj grani
ptica i na toj ptici krila

Sunce, ne probudi me

Jure Kaštelan

Rogoznica - pogled na otočić Lukvenjak

STABLO ŽIVOTA

Isto nebo nad nama
i ista zemlja slana kamena

Maslina
s glavom u zemlji u mračnoj zemlji
iz koje raste

Čovjek
u svjetlosti u sjaju sunca
u beskraju

Na tvoje grane padaju ptice
na mene težak kamen vremena

Zemlja kamen maslina i čovjek
i ptice ptice ptice

Jure Kaštelan

Kaštela-Biblijski vrt Stomorija- Papina maslina

VODA ZABORAVA

Ima vidljive svjetlosti u nevidljivu svijetu

     Zaboravio sam se uz onu vodu i sad
     od zvijezde do zvijezde do zemlje do
     one vode u komadiće pa sažgati pa
     natrag od zemlje do zvijezde do zvijezde

Ima nevidljivih slika u svijetu doticanja

Jure Kaštelan

Split- Trstenik

BRZALICA

Zora zre more mre umire
Od gore do gore voda vre izvire
Uvire
Umire
More mre
Voda vre

Loza pupa koza čupa
kad propupa
Unu nu eno nu
Za vodom za gorom
Zavoroni zagoroni
Đunđeroni
Po Mosoru po Kosoru
Po Bilaju po Svilaji
Zelenbući đelenbući
U Slatine pod orije
Biokovo zlatni dvori

Spasi kraljice
Pasi kravice
Pa okrpi kotle pa kotlokrpove
Ni o drvo ni o kamen
Niti ispod Podpoletnice
Ponaiznad
Ponaispod
Pa na brod
Pa na konja
Pa na orla
Pa počmi pa dočmi
Od dočetka od početka
Netremice brzimice
Od sunca do sunca
Od mene do tebe
Pa na brod

Jure Kaštelan 

Omiška Dinara

TJESKOBA

Tamo iznad Rudine, iza Livadica, ne umire se niti se smrt
izgovara. Kaže se: uputio se preko vode (u oblake, u san, u
misao) gdje se sunce rastaje.

Bezbroj krilašca leprša, drhti, protiče i razlijeva se u zvuku
večernjih zvona koja otvaraju prazninu iza ponora gdje nestaju
sjene usplahirene

Preodjevena u lišaj i mahovinu tjeskoba obavija i zatvara tajne
prolaze prema kojima tumaraju bića bez pamćenja prekrita
travama i lišćem zaborava

Na oči mi, na svako oko, blaga ruka neka stavlja po jedan
proziran cvijet nalik boji ružičasta neba kao da nisam više onaj
dječak koji se utopio, u suton, kao sunce.

Jure Kaštelan

Solin

LAKO TI JE, TEŠKO TI JE

Lako ti je suncu suncovati
Lako ti je nebu nebovati
Teško ti je gladnu gladovati
Teško ti je žednu žednovati
Lako ti je ludu mudrovati
Teško ti je mudru ludovati.

Jure Kašetelan

Split

KAD PTICE NESTAJU

Više se ne sjećam što sam tolike godine čamio
pod zemljom, ostavljen, zaboravljen, pod travnom
livadom, pod vrbom, zalutao ili mrtav.
Više ne znam...
                         A ti, dijete golo, ti, dušo prozirna, gdje si ti?

Više ne slutim kako sam i kad sam izbio u ovu dolinu
svjetlosti gdje me nitko ne zna prepoznati, gdje nikoga
ne mogu vidjeti, slijep od upožarene vode ili od straha
ludoga. Više ne vidim...
                 
                          A ti, dijete golo, ti, dušo prozirna, pusti da
                          nestajem u jatu pjevica, u cvrkutu.


Jure Kaštelan

Solin

BIJELA NEVJESTA, GENIUS LOCI

Bura nema gospodara. Ona je vladarica proljetnih ptica i latica.
Jednom rukom otima, drugom dariva. Lice joj nevidljivo,                
                                                                               škura bura,
ludi znaci. Kad zadimi, ne vidiš ni buru ni more, ni klasje ni trsje.
Sve svoje znakove, sve plamence, sve konopce, svako jedro, slama,
krši, vitla, nosi. sad crna, sad zelena, pa plamena, pa crvena, pa
srebrena, modra... Bura zviždi, krši, kida, potapa, jauče, plače
                                                                                            kriči,
maše rukama, pa govori, pa kune, pa zaklinje...Kida jarbole, nosi
krovove, udara u zvona, u orgulje, u pećine, u grobove, buca, valja
kamenje, vitla prašinu, u dubini, u širini, u visini, žedna pijavica.
kad se umije pa se umiri, zovu je reduša, bijela nevjesta.
Zlo, ako te skobi nad urvinom, a još gore: na moru. Ona kida
i obnavlja, vraća zdravlje. Bura stvara i razara.
kaže se: Daj bože malu buru, a veliko sunce.

Jure Kaštelan

Kaštel Stari

VOLIO BIH DA ME VOLIŠ

Volio bih da me voliš,
da budem cvijet u tvojoj kosi,
Ako si noć, ja ću biti zora
i blijesak svjetlosti u rosi.

Volio bih da me voliš
i da svi dani budu pjesma.
Ako si izvor, i ja ću biti
u živoj stijeni bistra česma.

Jure Kaštelan

Makarska -  Gradska česma iz 18. stoljeća

JABLANI

Prema osnovnoškolskoj zadaći

U mome selu ima puno jablana.
Oni rastu uz potoke i uz rijeke,
u vodi se previju ko jegulje.

Moje je selo lijepo, jer ima jablana.
Jablani su visoki do neba.
Mene majka zove, mene majka voli:
jablane, evo ti vode, jablane moj.

Najviše jablana ima u mome selu
u njima se tice gnijezde
u njima se zapliću oblaci
i zvijezde kroz njih jezde.

Jure Kaštelan 

Solin - susret pred manifestaciju Večeri Zagore