Prikazani su postovi s oznakom Borben Vladović. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Borben Vladović. Prikaži sve postove

nedjelja, 4. prosinca 2016.

STARI KLESAR

Izdubio je duboki klanac
u zavičajnome brdu
kroz koji sada puše vjetar
i odnosi sve njegove obrađene
kamene križeve i nadgrobne ploče
Groblje nije njegov stan
on je smrti stalni podstanar
nitko k njemu ne dolazi
a svi iz sela od njega odlaze
Noću, kada se njegove ruke
trzaju od kamena otpora
probudi ga: tko će za njega
obraditi kruh koji se vadi
iz novog kamenoloma?
I tada kroz stari usjek
vjetar zalupi drveni prozor
mekano kao zemlja poslije kiše
što primi teški mramor

Borben Vladović

Promina - pogled sa vidikovca pored Krke



petak, 30. listopada 2015.

VIDIM NEBO A NEBO MENE NE VIDI

Ulazio sam stubama do zadnjega kata
stokatnog nebodera i vido nebo
a gordo nebo mene ne vidi
Uspinjao sam se uz strmu planinu
do radijskog željeznog odašiljača
odakle idu signali na sve strane
pod nebom - ja ga vidim a ono mene ne vidi
Otišao sam na obalu oceana
bio svjedokom kako nebo dotiče more
stupio u to more al nebo mene ne vidi
Pročitao sam kako je pjesnik
gledo oblak jedan koji je krvareči ljepotu
plovio svojim i njegovim nebom
pa sam i ja bio s njima
ali nebo nije sa mnom
Hodao sam dugo dugo uzbrdo
na vrh brijega sve do bolnice
i ugledam nebo a nebo mene ne vidi
Donijeli me na zeleni otok u moru
čije je groblje u zraku između
bešumnog zelenila i nijemog plavetnila
ležeći očima uprtim u nebo
učinilo mi se da me ovaj put vidi

ali neće ništa o tome reći

Borben Vladović
Split - Sustipan, staro splitsko groblje