Dunuo je dah s poljanâ...
I lete u nebo oblaci:
Purpurni sanci dana...
S grmlja na žutu obalu
Živo prhaju ptice,
I ribar u čamcu nemirnom
K nebu obraća lice.
Obraća lice i sluša
Ariju sa nebesa —
A mrežom se ljulja i saginje,
Sijedu kosu stresa.
I kako se ljulja, biba se
I čamac i on i sjena —
Ljulja se, pljuska, razilazi
Na zlaćanih valih pjena...
Vladimir Vidrić
Makarska
