Na travnom brijegu, nad sedam vodâ
Gromovnik Perun vlada,
Lagano drijema i žezlo spušta
I sijeda mu glava pada.
Naoko njega vjetrovi lijeću,
Nestašna djeca neba,
Radnici božji što zemlju kite
I zemljici donose hljeba.
S njima on starac vodi zbore,
I pita što nose s vodâ,
Što nose s lugova, što nose s dola,
Od milog mu slavskog roda.
A oni lete i biju krili
Naoko starca Peruna,
I bacaju voće i zlatno klasje
Na podnožje njegova truna.
I leteć viču: Pomiluj, bože!
Kamene čaše kruže!
Odjekuju polja! Tvoj narod se gosti —
A goste djevojke služe.
Vladimir Vidrić
Perunika
