tisuću četiri sto pet desetog ljeta
dva na deseti dan februara u Dubrovniku)
Nekad davno ja ti bijah pa se smijah
Vijah i vikah i ijah i ikah i kah i ah...
Osmijavah nasmijavah zasmijavah
I sve oha i sve eha o ne spavah od smijeha
Kad se smijah tim se grijah
Sve u svemu kad se smijah tad i bijah
Onda smijeh posta grijeh
Grešni grijeh, Grešni smijeh
Pa tad smijac smijulji se Smiješno smije
Preko mice Kradimice Ne u lice Jer se krije
Al od grijeha čuj ti smijeha posta smijeh
Grijeh smijeha Smijeh grijeha
Opet sada ko nekada smijač mole da se smije
Smije smijehom smije grijehom
Te se opet osmijavam nasmijavam zasmijavam
Od smijeha od tog grijeha i ne spavam
Od svih kvaka po najviše smijeh kvači
I od griješnog i od smiješnog smijeh je jači
Kad se smijah tad i bijah
Pa se smijem Tim se grijem Tim se bijem
I na kraju Možda ja to samo snijem
Kako smijem kako smijem
O tom grijehu
O tom smijehu?
Mak Dizdar
Dubrovnik
