Ova je zima poput smrti.
Studen je stalna i trajna.
Nikada više svjetlost neće
taknuti zemlju.
Kadšto, tek smrznuta srž
u sjećanju procvate,
znajuć da postoji dodir
koji sve pretvara, u onaj sjaj
izvan vremena.
I govorio je tami da ne bi bila tama,
i ničemu, da ne bi bilo ništa,
i stvarima da ne budu tek mrtve,
tvarne u tvari stvar, bez daha
i dok je govorio, više nije bilo
ni tame ni ničega
svezan sa drevnom smrću koja je
samo još novo Sunce
zbog riječi u sjaju, koji izmiče
svemu što vazda gine.
Nikica Petrak
Studen je stalna i trajna.
Nikada više svjetlost neće
taknuti zemlju.
Kadšto, tek smrznuta srž
u sjećanju procvate,
znajuć da postoji dodir
koji sve pretvara, u onaj sjaj
izvan vremena.
I govorio je tami da ne bi bila tama,
i ničemu, da ne bi bilo ništa,
i stvarima da ne budu tek mrtve,
tvarne u tvari stvar, bez daha
i dok je govorio, više nije bilo
ni tame ni ničega
svezan sa drevnom smrću koja je
samo još novo Sunce
zbog riječi u sjaju, koji izmiče
svemu što vazda gine.
Nikica Petrak
 |
| Freiburg |
