SAN

U snu te vidim u kočiji,
među oblacima.
Oba te oka prepoznaju
jedno po jedno.
Takav je san, jer snovi sanjaju
sami sebe.
Nasmijana trčiš širokim poljem,
preskačeš busen trave,
haljina ti nedostaje,
ali to ne znaš,
ponovo izgovaraš sva imena cvijeća
srebrno je i modro gdje staneš,
okrećeš lice oblacima,
iz oblaka silazi janje,
ponovo ga zoveš mojim imenom
i dok skupljaš rasute zvijezde
u svoju košaru
opet imaš usne koje se sjećaju
mojih usana.

Zvonimir Golob 

Split