ili: don Frane susreće kraljicu Jelenu
I jutros je Jadro poranilo s pjesmom
Pod mostove drevne pri punome svjetlu;
Čitala se povijest, svakom njenom restlu
Davala se mjera (ko luč neizvjesnom).
Trebalo se samo uplesti u vrijeme
Što rasuto stoji u svačijem grobu.
Helena famosa ne bi u svom dobu
Ništa bolje sreće (a ni njeno pleme).
A don Frane već je hitao k Solinu.
On, najbliži duhom kraljici sirota,
Koji za se kaza: presbyter...pecator...
Kad rasutih slova pokaza crninu,
Raspjeva se zemlja poliglota,
Zaslaviše zvona, pučki naš narator!
Jakša Fiamengo
I jutros je Jadro poranilo s pjesmom
Pod mostove drevne pri punome svjetlu;
Čitala se povijest, svakom njenom restlu
Davala se mjera (ko luč neizvjesnom).
Trebalo se samo uplesti u vrijeme
Što rasuto stoji u svačijem grobu.
Helena famosa ne bi u svom dobu
Ništa bolje sreće (a ni njeno pleme).
A don Frane već je hitao k Solinu.
On, najbliži duhom kraljici sirota,
Koji za se kaza: presbyter...pecator...
Kad rasutih slova pokaza crninu,
Raspjeva se zemlja poliglota,
Zaslaviše zvona, pučki naš narator!
Jakša Fiamengo
Solin - Don Frane Bulić |