HEL

Ponovono zvona
ponovno prah svjetlosti
u zbiru povijesti
uzmak zemlje pred lopatom
pocrnjele krhotine
rasuti blagoslov
u tri gusta slova

i kraljevski Jadro
upravitelj voda
čuvar podzemlja
teče podnebljem
kao metaforom

i zvona opet zvona
uokolo Gospina otoka
put skida kape
usta sarkofaga govore
očituje se mati sirota
zaštitnica udovica
očituje se molitva

a don Frane ushićeno
briše znoj sa čela
eto pomaknula se povijest

iz obližnjeg šipražja
gleda li ga to Kraljica
ili su to samo suze
Riječ razmazana
po svim hrvatskim ustima

Jakša Fiamengo

Solin