Slijedeći more nisam li to
staru knjigu listao, tvrdo ukoričeni rukopis
što me neprestano zapljuskuje novim rečenicama
što me brazda ljepokrilim izgovorom
i savija jedra vjetrovima podatnih stranica
očekujući da njihova bijela mjesta ispunim
životom na koji se tek treba priviknuti
Slijedeći more neke sam stvari posve naučio
u pismu u kojem smo posve izjednačeni
Njemu na poklon donio sam mnoge dragocjenosti
papir, tintu, zlatnu škrinjicu, jezik prvorođeni
I ubuduće u svakoj ću svojoj riječi sastavljati
neku dobru mogućnost za njegov izrijek
neku uvezenu otmjenu pojedinost
ili, svjedeno, hrapavi papir razularenih nesanica
vrijeme obuzeto trajnom slanošću
moje i njegovo visoko pamćenje
Prepustit ću se svim njegovim strujanjima
za svojih jakih trenutaka ono će me i nadalje kušati
a ja ću pustiti neka me po volji obuzda
Toliko malo uvijek ću mu biti dužan uzvratiti
Jakša Fiamengo
 |
| Jadransko more |
