KONOBA

U polumraku tamnih vjekova
ustrajno okrenuta svojoj noći
bila si posljednji križ umornih kostiju
duboki uzdah gluha kamena.
Bila si šutnja zaobručena u mrkim bačvama
slap svjetlosti u zjenicama mladih vina.
Okađena pupovima maslina, gorkom suhoćom lovora
bila si mukla kletva
tajna i početak snova
suho nebo i utroba svih nesreća.
Nosimo te preko gatova i željezničkih stanica
tamnu u nama kao zabrinitu mater.
I tko može u sumornom čelu čovjeka
otkriti konobu djetinjstva?

Jure Franičević Pločar

Split Konoba Tinel