U noći me probude koraci koji nisu prošli
Nađem svoje ruke kraj prozora u zanosu
Boja je neba kao da se nešto uzvišeno zbiva
Stabla su zaista mnogo čvršća i smjelila
Mogla bi biti ljubav kada bi ljubavi bilo
No svijetu još uvijek preostaje san
Neka divlja vegetacija koja ismijava zakone
Divno je što sam njezin list
Pjesmo moja, ti budi cvijet u toj slobodi
Neobuzdan, s mnoštvom vidljivih i nevidljivih latica
Kao blagim prstima za sve oduzete uzdahe
Što me noću zovu da ih izbavim
Pa uzmem pero i oštrim vrhom otvaram rane
Dosita, ovo što gledaš, moja je krv
Slavko Mihalić
Nađem svoje ruke kraj prozora u zanosu
Boja je neba kao da se nešto uzvišeno zbiva
Stabla su zaista mnogo čvršća i smjelila
Mogla bi biti ljubav kada bi ljubavi bilo
No svijetu još uvijek preostaje san
Neka divlja vegetacija koja ismijava zakone
Divno je što sam njezin list
Pjesmo moja, ti budi cvijet u toj slobodi
Neobuzdan, s mnoštvom vidljivih i nevidljivih latica
Kao blagim prstima za sve oduzete uzdahe
Što me noću zovu da ih izbavim
Pa uzmem pero i oštrim vrhom otvaram rane
Dosita, ovo što gledaš, moja je krv
Slavko Mihalić
Solin |