Neutješno plaču posljednje frule pastira
faun se sa nimfom u mrak šume gubi
(sunce je na nebu zlatna, razmrskana lira).
Danas su cio dan trčali svijetlim ravnicama,
i skupiv opaljene ruke oko ustiju
visoko u zraku dovikivali pticama.
Sa brda su se u nizinu kotrljali,
kose su im bile pune lišća,
sa blistavim su očima u šumnu rijeku srljali.
Iz vinograda su dozrele grozdove krali
i pohlepno ih suhim ustima gutali;
uvukli se u mračni vrt starog dvorca,
nemirno su vijaugavim stazama lutali.
Rastvorili su vrata tamne kapele
i pobjegli vrisnuvši od straha;
na oltaru se kipovi kao lešine bijele.
Došli su do starog jezera,
u hladnoj, mirnoj vodi se okupali,
šalili su se i smijali glasno
kada su duboko u mulj upali.
A sada tihi leže u mračnoj šumi;
ona mu iz frule zemlju vadi,
dok nad njima bog mirno pjevajući
zvijezde gradi.
Vjekoslav Majer
faun se sa nimfom u mrak šume gubi
(sunce je na nebu zlatna, razmrskana lira).
Danas su cio dan trčali svijetlim ravnicama,
i skupiv opaljene ruke oko ustiju
visoko u zraku dovikivali pticama.
Sa brda su se u nizinu kotrljali,
kose su im bile pune lišća,
sa blistavim su očima u šumnu rijeku srljali.
Iz vinograda su dozrele grozdove krali
i pohlepno ih suhim ustima gutali;
uvukli se u mračni vrt starog dvorca,
nemirno su vijaugavim stazama lutali.
Rastvorili su vrata tamne kapele
i pobjegli vrisnuvši od straha;
na oltaru se kipovi kao lešine bijele.
Došli su do starog jezera,
u hladnoj, mirnoj vodi se okupali,
šalili su se i smijali glasno
kada su duboko u mulj upali.
A sada tihi leže u mračnoj šumi;
ona mu iz frule zemlju vadi,
dok nad njima bog mirno pjevajući
zvijezde gradi.
Vjekoslav Majer
 |
| Split - Kaštelet - Meštrovićeve Crkvine |
