 |
| Split - Kaštelet -Obojena svjetlost |
dotrčao je veselo do grma,
na umirući mjesec nad granjem baca
ružičasta vela.
A onda nasmiješen potrči na vrh brda
i s dugom, blještavom trubljom zove sunce,
pa začudiv se jako da ga još nema
zatrubi novom snagom.
Nato u duboku šumu uleti
gdje po stazama još zvijezde leže
i razgovijetnim, jasnim glasom zove
po imenu sve ptice.
Onda se na visoki toranj uspne
udari u najviše, svijetlo zvono,
a golubovi se preplašeno razlete
zbunjeni u snu.
A onda pred tvoju kuću dođe
i kada se pojaviš na prozoru
s rukom na srcu ti se pokloni duboko
u malim, zlatnim cipelama što blješte.
Vjekoslav Majer
