ČUDNI LJUDI

Vrijeme ide, sunce leti,
Sine, gine, opet svijetli,
Sve jednako, uvijek isto,
Vedro, sjajno, zlatno, čisto,
Al' se sunce silno čudi:
   Ele, Bože, čudni ljudi.

Dosta sam vam putovalo,
Sito sam se nagledalo,
Al' što vidjeh, mili Bože,
Svakim danom druge kože,
Svakim danom druge ćudi;
   Ele, Bože, čudni ljudi.

Što se jučer cjelivalo,
Danas se je grizlo, klalo
Što se jučer mrsko klelo,
Danas ruke o vrat splelo;
Danas grmi, sutra gudi!
   Ele, Bože, čudni ljudi.

Danas crno, sutra bijelo,
Danas gnjilo, sutra zrelo,
Danas žega, sutra zima,
Danas mlaka, sutra plima,
Danas hvali, sutra kudi,
   Ele, Bože, čudni ljudi!

Vazda kiti griva lava,
Zecu vazda zečja glava,
Čovjek vazda čovjek nije,
Jer se svazdan drukče brije,
Drukče misli, zbori, gudi
   Vrag tom svijetu sunce budi.

August Šenoa

Split - Peristil