ČOVJEK IZ ZALIHE

Ja sam naime čovjek iz zalihe
i mornar bez mora.
Čuvar međa na pučini
i čistač zasutih putova.
Stjegonoša osušenih obraza
i voditelj povorke mrava.
Posljednji među sinovima ljudskim
i jaglac uz cestu.
Podstrekivač razgovora nijemih
i sakupljač perja na vjetru.
Zbunjenik na raskršću
i čitatelj dlanova.
Pisar bez pera i crnila
i putnik prema Beskraju.
Prijatelj zvijezda na nebu i moru
i sanjar neophođenih ravnica.
Skitalac razrokih očiju
i čuvar praga.
Mučenik zatočenih desetljeća
i oslobođenik u tuđini.
Odvjetnik napukle trske
i čuvar trnućeg stijenja.
Kovač sreće i ne-sreće
i rubac pod suznim okom.
Otirač za noge
i pljuvačnica u kutu.
Posuda izabrana u hramu
i bič goniča u pozadini.
Sluga olinjalih silnika
i prijatelj zguranih rubnika.
Pjevač tužaljki nad gradom
i nosač vrča uzniku.
Obrisan Veronikinim rupcem
i napojen žući i octom.
Obrubljen zaljevom školjki
i raskoljen nad malim morem.
Mnoštven u osami
i pojedinačan u mnoštvu.
Sabran u suzi na obrazu
i rasut u pijesku pustinje.
Okrenut ružoprstoj zori
i zaoran u panonskoj njivi.
Spušten u dubok zdenac
i skupljen u klupko.
Nepopravljiv čovjek igrač
i sijač budućih priča.
Lađar bez pučine
i sijač bez njive.
Sjemenka u zemlji
i vlat na tlu.
Grana na vjetru
i vjetar u vatri.
Ostatak svog broda
i opanak u polju.
Slikar vlastitog bića
i molitelj snuždenih zvijezda.

A Bog se smije nad strehom
i golub guče na krovu.

Ivan Golub

Makarska