A što ake me nastane vlastite pjesme
kao što sam ja višekrat činio živeći u njima,
ako mi preuzmu pravo na disanje, uzimanje
kruha i vode, korištenje preostalog vremena;
ako mi uskrate umijeće govora i dodijele ga
sebi, popnu se na scenu i počnu biti nesuvisle.
Nekad je to imalo smisla, bio je to način
da se riječi svide, da ožive na našim rukama
i namjesto nas izvedu mirakul od života.
Ubuduće bih svakako trebao biti pažljiviji
i nikako ne pustiti riječima da budu jače;
presjeći valja već u početku svaki pokušaj
da se otmu i svojom nepodnošljivom samoćom
unesreće toliko na smijeh spravnih ljudi,
pozovu se na anđele, otpočnu podjelu mora.
A što ako se to ipak jednom dogodi,
ako sjednu za stol, ako me zakartaju?
A što ako me nastane moje vlastite pjesme?
Jakša Fiamengo
 |
| Split |
