samo rečenica kraća od pucnja za njima traje
ubilo ih,
izvršitelj može biti tko god s odužeg popisa
krivotvorena negdje,
lakoće radi pričama još vlada: otišli su, zlo i zima
učinili su ostalo
ipak, u onim rijetkim prostranim noćima, u rijetkim
kada i imena ostaju
zasluženo sama a tijela tek orhideje brane i post,
u onim rijetkim
vilinskim srsima iz tektonske prošlosti srca, tamo,
još odjeknu
konjici krici kromirane kiše sami u vječnosti
odvojenoj i glatkoj
tek krhki lovori i čistoća usta jasnije rišu
odsjenke plavoga tvrdi galop limfe
neće stići pisma neće biti: možda, pod paskom psovke
rane se peru samo u jednom smjeru,
toliko nevinih toliko tolikih, ponovo tko će
kartirati plavo popuste li,
one duge fuge urasle u utihu ona vedrina slana
i ista, rascijepljena visina, tko?
ta odanost, tako isključiva tako neprilična
Ivan Rogić Nehajev
 |
| Solin - Spomenik hrvatskim braniteljima |
