Sve što bih ti mogao reći il dati
u ovoj maloj vrtnji koja je netom počela
bila bi samo tiha jeza, tiha vedrina
Sve iz bolova, iz bujnih perivoja
u ovom času što ga se plašim
Al to ne mogu glasom, šapatom, pjesmom
Negdje u treperenju krvi, zglavcima, dahu
nosit ću te prema tuđini
ko mornar more
A ti, i tako sama
ostat ćeš daleko moja
daleko moja
bez mene, bez nas, bez svega
Josip Pupačić
 |
| Cetina |
