Da imam cipele što bi me držale na vodi,
ja bih se po moru klizao, klizao, klizao...
A kad bi more bilo uzburkano,
na valima bih se spuštao i dizao, spuštao i dizao...
Ne bi mi trebalo mosta preko potoka,
niti čamca do susjednog otoka,
išao bih u posjet baki i djedu
klizajući se kao po ledu.
A kad bi otac dolazio sa dalekih mora
i lagano pristajao brodom,
ja bih mu prišao u susret da ga prvi pozdravim
i, umjesto obalom, šetao bih vodom.
Eh, kad budem pronalazač,
prvo će mi biti -
upravo takvo nešto izmisliti!
Grigor Vitez