POSJET GALERIJI

Duh Božji lebdi nad vodama,
Krist krvlju krsti Adama,
U pozadini plovi brod.

Junona čupa centaura,
Juraj probada dinosaura,
U pozadini plovi brod.

U pozadini plovi brod
da proda robu a la mode
da kupi koji južni plod
da zaradi na čemu god
ni pomoz bog ni kome rod

nad njime sparan zelen svod.

Ivan Slamnig

Dubrovnik

ŠTO VIŠE GLEDAM, TO VIŠE VIDIM

Što više gledam, to više vidim
svijet podijeljen na dva dijela:
žene se bez treme svađaju, to im je posao
svakodnevno na placu i s mesarima.

Muškarci bi najradije mira:
pušti me stat, vrijeme je novac.

Muškarci su najčešće žene: spuštaju duga lica
Kisele se svojim ženomuževima, traže da ih se tetoši,
žene su opet muškarci: pa to je sitnica
nećemo sada trošiti živce, smiri se.

A nas dvoje, ni jedno ne zna nazvati taksi,
petljamo se između kofera, sjedimo na rubu pločnika
otpuhujući i smijući se bez razloga.
Još ćemo se povaliti na sred ceste.

Ivan Slamnig 

Split - Peristil

UŽASNI SE

Užasni se nad ovim večeras, ljubljena;
za nama ljudi govore potiho
jedan drugome naša imena,
ljubičaste fluorescentne lampe
osvjetljuju mjesta naših sastanaka
a riječi koje smo si šaptali
razglasuju preko radija

Ivan Slamnig 

Split

 

BIJAH JEDNOM JEDAN LUĐAK

Bijah jednom jedan luđak,
na dnu ulice mi kuća.
Imao sam mali dućan.
Prodavao sam žute knjige
ružičastim djevojkama.
Ali jednog modrog dana
nesta mojega dućana,
izgori mi, rastopi se.
Mislim, pitam druge ljude
mora tako li da bude?
Drugi ljudi pametni su,
ne brinu se za te stvari.

Ivan Slamnig 

Split

 

STARI PRIJATELJ

Imam starog prijatelja.
Za nekoliko stvari služe stari prijatelji.
Prvo, po njima vidimo da starimo.
A onda, razabiremo, da smo drugačiji.
Dobar stari prijatelj je uvijek pomalo sporedan.
Tolerirat će te
Ne trebaš biti oprezan s njime.
Stari prijatelju, o stari prijatelju,
jezik ti je odlakavio: mjesto da kažeš
da govorim gluposti, ti se samo pristojno
smješkaš.

Ivan Slamnig 

Split

NIGDJE U SVIJETU

Nigdje u Svijetu ničeg zapravo doista ozbiljnog
Postoji nešto krvavo, uplašeno, značajno i raslinsko
nešto zaglušeno, trajno, nešto što je bitno
ali nigdje ničeg ozbiljnog već stvarno: sve pomalo sitno
Postoji nešto betonsko i prašno nešto urvinsko
nešto neonsko nešto tiho nešto veliko daleko
Istina je, postoji nešto ubogo i strasno
ali ništa zaista ozbiljno i ništa zapravo jasno
Usprkos čitavoj buci i slavi Svijete što si je steko



Milivoj Slaviček

Split - Bačvice

MARINA

Nije više živ
tko nevoljan i bez oslonca
ne čuje u sebi
propuh sa svih strana svijeta

nije više živ
koji ne pluta
u strahu od slijedećeg
naleta mora

drhti, strepi, pazi se i obrće
tražeći okom,

lebdi, nosi ga, ne zna gdje je,
guta ga ponor,

znajući samo da u sebi čuva
ispražnjen prostor kao u oku oluje,
mjesto na kom bi se mogla

možda jedne vedre noći
nekome pojaviti ti,
zvijezdo mora, stella vespertina,

zavodeći konačno na put
kojem je suvišno kormilo

Nikica Petrak

Slatina - Čiovo