četvrtak, 31. ožujka 2016.
srijeda, 30. ožujka 2016.
PUTOVANJE
Napokon smo sami u tom dvorcu praznom.
Umorna od puta ostala si sa mnom.
Bijela si i mirna kada sklapaš oči,
predjelima sjajnim sada ćemo poći.
Nema na tvom licu nemira, ni sjene -
zauvijek si draga zaspala kraj mene.
Tonemo u mraku, ali tu gdje ležiš
probija se svjetlo, ili mi se smiješiš.
Sigurni smo sada, nježna si i plaha,
ali ovdje nema života ni straha.
Sad nas more čuva, sad nas kriju kiše.
Jedno zvono zvoni - ne čujem ga više.
Arsen Dedić
Umorna od puta ostala si sa mnom.
Bijela si i mirna kada sklapaš oči,
predjelima sjajnim sada ćemo poći.
Nema na tvom licu nemira, ni sjene -
zauvijek si draga zaspala kraj mene.
Tonemo u mraku, ali tu gdje ležiš
probija se svjetlo, ili mi se smiješiš.
Sigurni smo sada, nježna si i plaha,
ali ovdje nema života ni straha.
Sad nas more čuva, sad nas kriju kiše.
Jedno zvono zvoni - ne čujem ga više.
Arsen Dedić
Kaštel Novi |
PODARI MIR
Podari mir rahlim poljima
i izranjenoj zemlji povij ranu!
Ispruži ruku nad olujno more
i vrati spokoj razbješnjelu valu!
Saberi sve raspršene k domovima
i potištene (pogažene) podigni iz kala!
Pruži ruku svim ranjenima
i napoji usta što žeđaju pravde!
Budi s nama,
budi sa svima,
jer mrači se!
Obnovi nas i obrati sve!
Ne skrivaj lica svoga!
Podari pokoj svima mrtvima!
Ivan Golub
i izranjenoj zemlji povij ranu!
Ispruži ruku nad olujno more
i vrati spokoj razbješnjelu valu!
Saberi sve raspršene k domovima
i potištene (pogažene) podigni iz kala!
Pruži ruku svim ranjenima
i napoji usta što žeđaju pravde!
Budi s nama,
budi sa svima,
jer mrači se!
Obnovi nas i obrati sve!
Ne skrivaj lica svoga!
Podari pokoj svima mrtvima!
Ivan Golub
Kaštel Novi |
petak, 25. ožujka 2016.
VRHU SVETOGA KRIŽA
Za Marijom mož' se rijeti
druga majka obljubljena
Jezusova, Križu sveti,
koga držiš zagrljena.
Zasve er blagom da milosti
ona tebe sad prihodi,
er ti odiraš bez milosti
tijelo koje ona rodi.
U krilu ga je sveđ vrućila,
ti ga lediš sred sjevera,
mlijekom ga ona jes dojila,
ti mu davaš sad čemera.
U kolijevci njega zavi
milostiva platnom bijelijim,
ti mu pribi bez ljubavi
ruke i noge čavlim oštrijem.
Nu za sve to ti si veći
er ga ona umrloga
rodi na svijet, ti moreći
neumrloga činiš Boga.
Ivan Bunić Vučić
druga majka obljubljena
Jezusova, Križu sveti,
koga držiš zagrljena.
Zasve er blagom da milosti
ona tebe sad prihodi,
er ti odiraš bez milosti
tijelo koje ona rodi.
U krilu ga je sveđ vrućila,
ti ga lediš sred sjevera,
mlijekom ga ona jes dojila,
ti mu davaš sad čemera.
U kolijevci njega zavi
milostiva platnom bijelijim,
ti mu pribi bez ljubavi
ruke i noge čavlim oštrijem.
Nu za sve to ti si veći
er ga ona umrloga
rodi na svijet, ti moreći
neumrloga činiš Boga.
Ivan Bunić Vučić
Split - Marjan |
utorak, 22. ožujka 2016.
UMRO SAM A TI MI OPROSTI
umro sam a ti mi oprosti
što sam tako žureći
zaboravio ruku da ti stisnem
i poljubim te onako
kako sam to uvijek činio odlazeći
što sam tako žureći
zaboravio ruku da ti stisnem
i poljubim te onako
kako sam to uvijek činio odlazeći
oprosti mi što sam proljeće jedno
zauvijek u sebi odnio
ali sjeti se
ostale su pjesme
u desnoj ladici neuredno složene
snaći ćes se
iz njih naprosto ljubav izbija
te pjesme to sam ti sad ja
ali sjeti se
ostale su pjesme
u desnoj ladici neuredno složene
snaći ćes se
iz njih naprosto ljubav izbija
te pjesme to sam ti sad ja
oprosti mi
nije bilo vremena za opraštanje
suviše smo se voljeli
da bi mogli nešto drugo
tako žureći nisam ni pomislio
da ćes biti tužna zbog svega
i sad mi je žao zbog te praznine
koja nas dijeli
zbog toga što će nas jednu vječnost
zvijezde razdvajati
i sto više neću moći usne da ti dodirnem
Željko Krznarić
nije bilo vremena za opraštanje
suviše smo se voljeli
da bi mogli nešto drugo
tako žureći nisam ni pomislio
da ćes biti tužna zbog svega
i sad mi je žao zbog te praznine
koja nas dijeli
zbog toga što će nas jednu vječnost
zvijezde razdvajati
i sto više neću moći usne da ti dodirnem
Željko Krznarić
Pred Trogirom |
ponedjeljak, 21. ožujka 2016.
GORANOV EPITAF SKRIVEN U PLANINSKOM LIŠĆU
Miruj, Sjeno Goranova. Oprosti, dragi Ivane,
Ako su koje riječi, u lišću, krivo čitane.
Riječi je splelo crno lišče, lišće krvavo:
Zaplakan, u sumrak ih je, sam, odgonetavao
Tvoj prijatelj
Rodivši se u prvi dan proljeća,
Trinaeste dvadesetog stoljeća,
Ispijao sam vrč života, u mukama,
Trideset vedrih i čemernih ljeta,
Dok mi ga nije razbila u rukama
Krvnička ruka, okrutna, prokleta:
Za me sad nema vrča ni proljeća.
Moj grob leži u planini, nepoznat;
Ne znaju za nj prijatelji, mati, brat.
Vidite li, kako vam domahujem
Za svakim stablom. Više ne strahujem.
Jak sam kao zemlja koja me rodila,
Vječan kao zemlja koja me pokrila.
Dragutin Tadijanović
Plitvice |
CIRKVA NA BREGU
Gde put se kak starček u breg vleče,
bele gde steze pleziju
i ludi pobožno tam kleče,
dve lipe navek šumiju...
Tam turen popeva o nebu,
a veter zvonček mal njiše,
kak lipa da zgrnila vse bu
k sebi v crkvi da diše...
A Jezuš se zmiril na križu,
cveti se z lipe trusiju,
na drobnu mu padaju hižu,
dragaju i ju zlatiju.
Odhajaju tičeki dalko
čez nebo, oblake črne,
i vsaki postane si malko...
štel bi da k turnu se vrne!
I meni se vezda prifčinja:
tiček sem z lipinih grana.
Mi zvonček molitve zagrinja
vu kesno vmiranje dana...
Ivan Goran Kovačić
bele gde steze pleziju
i ludi pobožno tam kleče,
dve lipe navek šumiju...
Tam turen popeva o nebu,
a veter zvonček mal njiše,
kak lipa da zgrnila vse bu
k sebi v crkvi da diše...
A Jezuš se zmiril na križu,
cveti se z lipe trusiju,
na drobnu mu padaju hižu,
dragaju i ju zlatiju.
Odhajaju tičeki dalko
čez nebo, oblake črne,
i vsaki postane si malko...
štel bi da k turnu se vrne!
I meni se vezda prifčinja:
tiček sem z lipinih grana.
Mi zvonček molitve zagrinja
vu kesno vmiranje dana...
Ivan Goran Kovačić
Poljica - Kostanje |