ZAGREB

Povrh starog Griča brda,
kao junak lijep i mlad,
smjele glave, čela tvrda,
slavni stoji Zagreb-grad;
živ, ponosit,
jak, prkosit,
kad slobode plane boj.
Tko tu kliko ne bi:
Slava, slava tebi,
Zagreb-grade divni moj!

Mnoge bure povrh njega
prosu svijeta udes ljut,
al' pod krilom našeg stijega
on stajaše tvrd i krut.
Ljutit stresa
juriš bijesa
i razmrvi vraga roj.
Tko tu kliko ne bi:
Slava, slava tebi,
Zagreb-grade divni moj!

Nad njim bljesnu zlatna zvijezda,
da ugleda druga drug;
kao soko iz svog gnijezda
u daleki prhnu jug
glas Hrvatstva,
doziv bratstva.
Preni mi se, rode, oj!
Tko tu kliko ne bi:
Slava, slava tebi,
Zagreb-grade divni moj!

Ti uskrisi naše pleme,
ti rastjera duha noć,
ti nam siješ znanja sjeme,
ti nam dižeš roda moć.
Svijetlobornih,
umotvornih
glava rađaš silan broj.
Tko tu kliko ne bi:
Slava, slava tebi,
Zagreb-grade divni moj!

Kad zarudi mlada zora,
a iz zore dvor i hram,
zlatno polje, zelen-gora,
sjajna Sava, loze plam:
od miline
duša gine,
po krasoti bludec' toj.
Tko tu kliko ne bi:
Slava, slava tebi,
Zagreb-grade divni moj!

Zagreb-grade, naša glavo,
Zagreb-grade, štite naš,
Zagreb-grade, naša slavo,
kao sunce ti nam sjaš.
Budi velik, jak k'o čelik,
tisuć' ljeta slavan stoj!
Tko tu kliko ne bi:
Slava, slava tebi,
Zagreb-grade divni moj!

August Šenoa

Zagreb

HRVATSKOJ

Ja znam, da nije danas više moda
Pred tobom sagnut ponosno si čelo,
I skidat pjesmom zlato s nebna svoda,
Ovijat njim ti mučeničko tijelo...

Al ja sam, prosti, nešto glave svoje;
I ne ću kanit navika se starih:
Ja pjevam noću, kad se zvijezde roje,
I danju, kada svijetom sunce jari.

Pa komu sve te da namijenim pjesni,
No tebi, kojoj crn se otpad sprema:
Med djecom tvojom već ti borba bjesni
Za tuđe... ko da tvoga više nema...

Al bila pri tom kakve godjer sreće,
Pjevača tvoga ništa ne okrene -
Ja volim tvoje ruho i od vreće
No tuđe: bilo baš od svile cijene.

I zato će te dalje kô i prije
Sve pjesme moje, majčice, da slave -
Ja znam, da danas to već moda nije,
Al, ja sam, prosti, nešto svoje glave!

Đuro Arnold

Makarska - spomenik Dr Franji Tuđmanu

STARA PJESMA

O, ta uska varoš, o ti uski ljudi,
O, taj puk što dnevno veći slijepac biva,
O, te šuplje glave, o, te šuplje grudi,
Pa ta svakidašnja glupa perspektiva!

Čemu iskren razum koji zdravo sudi,
Čemu polet duše i srce koje sniva,
Čemu žar, slobodu i pravdu kada žudi,
Usred kukavica čemu krepost diva?

Među narodima mi Hrvati sada
Jesmo zadnji, robovi bez vlasti,
Osuđeni pasti i propasti bez časti.

Domovino moja, tvoje sunce pada,
Ni umrijeti za te Hrvat snage nema,
Dok nam stranac, majko, tihu propast sprema.

Antun Gustav Matoš

Zagreb

HRVATSKIM MUČENICIMA

O gdje je plod vašeg slavnog sjemena?
I da li kojim rodom krvca vaša rodi?
Jer roblje još smo, snijuć samo o slobodi,
Dok smrt je blizu gluha našega plemena.

A kukavan je Hrvat novoga vremena,
Te pušta da ga stranac k stalnoj smrti vodi,
Ne opiruć’ se klanju, krotko janje hodi
I ne zna zbacit ropstva groznog bremena.

Al vrcnuti će iskra iz vašega kremena!
Ja vjerujem, ja znam! Ta zar da uzaludu
Sve žrtve vam i mučenistva budu?

Da, rodit će rod od slavnog sjemena!
A ako neće, sam ću sazvat pakla vatre
Da spale sve, i grom, da ropski narod satre!

Tin Ujević

Baška Voda - spomenik Alojziju Stepincu

HRVATSKA

Ni brda nisu,
ni doline, ni rijeke, ni more,
ni oblaci nisu,
ni kiša, ni snijeg nije moja Hrvatska...
Jer Hrvatska nije zemlja, kamen, voda,
Hrvatska je riječ koju naučih od majke
i ono u riječi mnogo dublje od riječi,
i ono dublje s Hrvatskom me veže,
s Hrvatskom Hrvata,
s patnjama njinim,
sa smijehom i nadom,
s ljudima me veže,
te ja kao Hrvat brat sam sviju ljudi
i kud god idem sa mnom je
Hrvatska.

Drago Ivanišević

Makarska

MLADIN PISNICIMAN DALMATINSKIM

Ako van je smišno ovo ka brškanje po mrtvin
kostiman,
ako van je smišno ovo ka pasje zavijanje za mrtvin
daniman,
znajte da smo i mi nenavidili one
ča pišedu na oštracin aloja,
da smo i mi, liti i zimi, po dalekin valan landrali
žeju imajuć velu zaudobit svoju samoću.

Prijateji, jubili smo sebe u sven ča je mlado
na svin putiman svita neizmirnin
ka more.
Zato nan je ona prva morska sol još uvik u jočiman.

Drago Ivanišević

Split

JADIKOVKA KAMENA

Vratite me u gromade, u klisure, u spletove gorja.
U zakone vječnosti moje djevičanstvo.
Bacite u mora, u oceane, gromovima predajte me.
Vladari zemlje, mir i san mi dajte.
Neka vojske vaše ne zvone kopitima.
Neka suze ne teku.
Izvadite me iz pločnika i ulica, iz pragova tamnica i katedrala.
Neka me munje i bure biju. I zvijezde
da me krune.
            I ti, ruko koja dižeš dlijeto,
ne daj mi život čovjeka.
Ne daj mi srce i razum i oči
koje gledaju.
U mramorna mora, u sne i magle vratite me.
Vladari zemlje, mir i san mi dajte.
            I ti, ruko koja dižeš dlijeto, ne budi me.
Ne daj mi oči koje gledaju zločin.

Jure Kaštelan 

Baška Voda