Još to nije sve: u ranu zoru,
Zagrebu ususret, s neba,pada diluvijalna kiša,
potop, biblijski dažd
Šum raste već do vrha prozora:
u toplom polumraku
moja glava je Arka,
i njoj je zapovijeđeno
da spasi svoje riječi, par po par,
muško i žensko, spasi ih
Ne znam gdje je taj Ararat. Smrtno gladna,
neprestano se vraća golubica;
one već vode ljubav, mrijeste se i kote,
od njihova parenja i cike spopada me
sretna strava, nešto od iskona
Nikica Petrak
