Nije više živ
tko nevoljan i bez oslonca
ne čuje u sebi
propuh sa svih strana svijeta
nije više živ
koji ne pluta
u strahu od slijedećeg
naleta mora
drhti, strepi, pazi se i obrće
tražeći okom,
lebdi, nosi ga, ne zna gdje je,
guta ga ponor,
znajući samo da u sebi čuva
ispražnjen prostor kao u oku oluje,
mjesto na kom bi se mogla
možda jedne vedre noći
nekome pojaviti ti,
zvijezdo mora, stella vespertina,
zavodeći konačno na put
kojem je suvišno kormilo
Nikica Petrak
tko nevoljan i bez oslonca
ne čuje u sebi
propuh sa svih strana svijeta
nije više živ
koji ne pluta
u strahu od slijedećeg
naleta mora
drhti, strepi, pazi se i obrće
tražeći okom,
lebdi, nosi ga, ne zna gdje je,
guta ga ponor,
znajući samo da u sebi čuva
ispražnjen prostor kao u oku oluje,
mjesto na kom bi se mogla
možda jedne vedre noći
nekome pojaviti ti,
zvijezdo mora, stella vespertina,
zavodeći konačno na put
kojem je suvišno kormilo
Nikica Petrak
Slatina - Čiovo |