Još nikad nije stari kesten
uživao u sjaju danjem ko jutros,
kad je cijelo jato vrabaca
zaživkalo na njem.
Prenaseljene su mu grane.
U krošnji mu je čudna vreva.
Hiljadu malenih života
na njem se prepliće i pjeva.
Možda ćeš ipak — rekoh sebi —
još radost osjetit, što jesi.
Tu svijetlu popudbinu
ptičju na neizvjesni put ponesi!
Dobriša Cesarić
uživao u sjaju danjem ko jutros,
kad je cijelo jato vrabaca
zaživkalo na njem.
Prenaseljene su mu grane.
U krošnji mu je čudna vreva.
Hiljadu malenih života
na njem se prepliće i pjeva.
Možda ćeš ipak — rekoh sebi —
još radost osjetit, što jesi.
Tu svijetlu popudbinu
ptičju na neizvjesni put ponesi!
Dobriša Cesarić
 |
| Solin |