Zviždukom opet zove me vlak:
Jesi li spreman? Jesi li jak?
I nizom prozora mi sija,
Svjetala pun, ko iluzija.
Gledam ga. Sam. Sa licem u tami.
On stoji, dahće, pa me mami:
- Ti uvijek tu. A teku dani.
Trgni se, otmi, pocigani!
Gle iza moga stakla sjene:
Nove muškarce, neznane žene.
Probij se među ljude te –
Moderna čerga je coupe.
Sve ti već uzeh prijatelje.
Tek ti da ostaneš kod želje?
Uđi već jednom! Što se kolebaš?
Ta ti me kao niko trebaš!
Vagonima se mojim kreće
U nove nade, nove sreće.
Šumeća volja moje pare
U mladost vozi sve što stare.
Jer ovdje život, škrt i tijesan,
Na srcu rano stvara plijesan.
Odvaži se! Ne prečuj zova
Toliko žuđenih gradova.
Zar ne čuješ? Ja zovem glasno.
Požuri se! Još nije kasno.
----------------------
----------------------
Bez mene kreće vlak što sija
Svjetala pun, ko iluzija.
Dobriša Cesarić
Jesi li spreman? Jesi li jak?
I nizom prozora mi sija,
Svjetala pun, ko iluzija.
Gledam ga. Sam. Sa licem u tami.
On stoji, dahće, pa me mami:
- Ti uvijek tu. A teku dani.
Trgni se, otmi, pocigani!
Gle iza moga stakla sjene:
Nove muškarce, neznane žene.
Probij se među ljude te –
Moderna čerga je coupe.
Sve ti već uzeh prijatelje.
Tek ti da ostaneš kod želje?
Uđi već jednom! Što se kolebaš?
Ta ti me kao niko trebaš!
Vagonima se mojim kreće
U nove nade, nove sreće.
Šumeća volja moje pare
U mladost vozi sve što stare.
Jer ovdje život, škrt i tijesan,
Na srcu rano stvara plijesan.
Odvaži se! Ne prečuj zova
Toliko žuđenih gradova.
Zar ne čuješ? Ja zovem glasno.
Požuri se! Još nije kasno.
----------------------
----------------------
Bez mene kreće vlak što sija
Svjetala pun, ko iluzija.
Dobriša Cesarić
 |
| Split |