Voda je svjetlost koja se rasipa
na neki svoj drugi a isto prirodan način
kad bolje osmotriš mogao bi se zakleti
da su od istih kemijskih svojstava, iste snage
riječi od plavetne prozirnosti, brojevi istih formula
imaju zajedničke oči, mjere isti kamen, mirišu isti cvijet
uvježbavaju krilatost kapi, dah su lirskog zelenila
ptice su njihovi najradosniji stanovnici
kušači pitkog lepršanja, mjerači nevidljivih protoka
gužvaju se, opipljivi su, nestaju u počecima
poštuju nedjeljne rituale, procesije šetača
kljucaju dubinu prostornosti ulijeću u sjeme vode
istih su kristalnih prelijeva, istih dimnih pupanja
voda je oprostorena svjetlost, svjetlost se hrani vodom
tekući zrak se miješa s prozračnošću vode
razumiju se u potop svjetlom, nestajanje u valu
ako je svjetlost ono što je preostalo od voda
voda će jednom sasvim preuzeti ulogu svjetlosti
sve će na isti način obujmiti kamenu plastiku
proširit će se sjene, vrisnut ćemo kad ne treba
oko vode, oko zraka, oko blagdanskog
iza sve te lisnatosti, zrnatosti i sami ćemo postati
rasprskavanje u blaženom eteru vode
Jakša Fiamengo
 |
| Solin |