Ali tko će vas, skupiti po jamama i vapnu,
raznesene, bez očiju i pluća, nenalik čovjeku,
zato što ste se usudili
reći da ste ono što jeste
i zbog toga u ruke uzeli
zatorni kamen kojim se krši zapovijed,
kojim se ubija
Jer nas je dragi Bog uputio na to
da je obred ljudski,
da stvari samo po obredu budu stvari,
neću vas ja, sinovi,
ostaviti na ledini i na kamenu
ili pod stablom gdje ste se igrali kao mali.
Nismo mi to htjeli. Žudjeli smo samo
biti sami sa sobom, znati napokon
tko smo i što bismo
mi mogli biti, svoji s drugima
Neka se nama oprosti vaše lutanje,
mlada neukost, nezrelo vrijeme.
Svatko je od nas i duh i smrdljiv crv.
Za svako vaše počinjeno zlo,
negdje je već bio počinjen zločin.
Malo se tko nadao. Digli ste se bez riječi,
kao na piće ili na partiju karata,
u svoju pšenicu, po svoje janje,
svoju šumu u plamenu, mrtvu ribu i kruh;
plodovi utrobe i njeno ralo,
pričest zemlje, sve što mi je ostalo,
moji jedini, moji svijetli poludjeli sinovi,
vi ginete a nama sada lista
naš suhi križ
Pjesnik sam i dosta mi je hrvatskog mučilišta.
S tim uvijek netko nešto trži,
moli krunicu, grabi za crne dane.
Nema plača. Tko će oplakati.
Polažu vas u kovčege. Žele vam pokoj.
Odlikuju vas. Takav je red svijeta.
Ali vi,
ostanite bez sna:
neka vam mala djeca
i anđeli s krilima od svile
daju kušati crne dunje prekinutog vremena
za vječnu budnost,
tako da uvijek znate
kamo teče naše vrijeme;
i jer niste dobili poljubac oproštaja,
molim vas, primite našu dušu u svjetlosti:
kad mi dovršimo svoje posrtanje,
čekajte nas tamo
Nikica Petrak
raznesene, bez očiju i pluća, nenalik čovjeku,
zato što ste se usudili
reći da ste ono što jeste
i zbog toga u ruke uzeli
zatorni kamen kojim se krši zapovijed,
kojim se ubija
Jer nas je dragi Bog uputio na to
da je obred ljudski,
da stvari samo po obredu budu stvari,
neću vas ja, sinovi,
ostaviti na ledini i na kamenu
ili pod stablom gdje ste se igrali kao mali.
Nismo mi to htjeli. Žudjeli smo samo
biti sami sa sobom, znati napokon
tko smo i što bismo
mi mogli biti, svoji s drugima
Neka se nama oprosti vaše lutanje,
mlada neukost, nezrelo vrijeme.
Svatko je od nas i duh i smrdljiv crv.
Za svako vaše počinjeno zlo,
negdje je već bio počinjen zločin.
Malo se tko nadao. Digli ste se bez riječi,
kao na piće ili na partiju karata,
u svoju pšenicu, po svoje janje,
svoju šumu u plamenu, mrtvu ribu i kruh;
plodovi utrobe i njeno ralo,
pričest zemlje, sve što mi je ostalo,
moji jedini, moji svijetli poludjeli sinovi,
vi ginete a nama sada lista
naš suhi križ
Pjesnik sam i dosta mi je hrvatskog mučilišta.
S tim uvijek netko nešto trži,
moli krunicu, grabi za crne dane.
Nema plača. Tko će oplakati.
Polažu vas u kovčege. Žele vam pokoj.
Odlikuju vas. Takav je red svijeta.
Ali vi,
ostanite bez sna:
neka vam mala djeca
i anđeli s krilima od svile
daju kušati crne dunje prekinutog vremena
za vječnu budnost,
tako da uvijek znate
kamo teče naše vrijeme;
i jer niste dobili poljubac oproštaja,
molim vas, primite našu dušu u svjetlosti:
kad mi dovršimo svoje posrtanje,
čekajte nas tamo
Nikica Petrak
 |
| Solin - Salona |