Uspinjem se na brdo ponad mora,
opojen mirisom čempresa
očaran ljepotom masline
U hodu molim zastajkujući:
Oče,
Gle! Ne uči nas reći: Bože,
Smjeti Boga zvati Ocem
tko bi se usudio
što velim usudio
drznuo, tko bi se se drznuo.
S time "Oče" rečeno je sve:
pokazano porijeklo
od Boga sam, od Boga smo
iz Ljubavi;
iskazan je odnos,
smijem s Bogom
kao što smijem s ocem
smijem se smijati.
Oče naš.
Nisam jedinac.
Nisam jedini
koji bi Boga zvao ocem.
Oni koji ga još tako zovu
meni su braća.
Nisam jedinac
ali sam pojedinac.
Ipak Bog ljubi pojedinca
kao jedinca.
osokolio nas je Isus
Boga smijemo zvati Ocem
Djeca Božja se zovemo i jesmo
Koja novost!
Kakva radost!
Smisao postojanja.
Koji jesi na nebesima
Koji jesi
Ne priča - mit
Na nebesima
ne nigdje - utopija
Sveti se ime Tvoje
Ne razumijem što to je
Ime, znam, da je onaj koji ga nosi
Sveti se ime Tvoje bit će
bio poštivan Oče
Pa to je prvo što se traži:
poštivanje Oca
Dođi kraljevstvo Tvoje
Kraljevstvo što je?
Poredak prostor i vrijeme
Božji poredak
na svem prostoru
i u svakom vremenu.
Poredak kakav je Isus
svojim zbunjujućim i zadivljujućim riječima
svojim djelima naviještao:
gdje će
čovjek radije davati nego primati
pružati i lijevi obraz
praštati kiši što pada
i na zlog susjeda.
Kraljevstvo u kojem je kralj koji reče:
"Da, ja sam kralj,
ali kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta".
Budi volja Tvoja
Čija volja? Očeva.
Za dijete je dobro
činiti Očevu volju,
jedino dobro.
Kako na nebu tako i na zemlji.
Na nebu nisam bio
a na zemlji vidim kako je.
Ne znam što je nebo,
ne znam gdje je
no znam da je kod Boga
"Uđi u radost gospodara svoga".
Radost na zemlji kao radost na nebu
to je volja Tvoja.
Kruh naš svagdanji
daj nam danas
Kruh ime je za jelo
Jedemo svaki dan
i ne jedanput u danu.
Radimo da bismo jeli
i jedemo da bismo radili.
Tri puta na dan
hranimo gladna usta
Tri puta dnevno
prinosimo žlicu ustima
Kruh naš
ne godišnji
ne povremeni
kruh naš svagdanji.
A ipak uči nas moliti:
"Daj nam danas".
Ne "Dah nam vazda"
Ne "Daj nam vječno"
Daj nam ga danas.
Jer dosta je zla svakom danu
a čini se, i dobra.
Ovaj dan
bez tjeskobe za sutradan.
Daj nam danas kruh
kao što si jučer ocima dao manu.
Ne živi čovjek samo o kruhu
nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.
Otpusti nam duge naše
kako i mi otpuštamo dužnicima našim.
Dug zao drug.
Dug treba vratiti ili oprost od duga dobiti.
Tko će Bogu vratiti što mu je dužan.
A dužan sam mu što jesam,
postojanje, disanje i srca kucanje
Dužan sam mu najviše
što se ne smatram (ne priznajem) dužnikom.
Što imaš a da nisi primio.
Kako i mi otpuštamo dužnicima našim.
Tko su moji dužnici?
Tko je meni što dužan?
Bližnji mi je dužan ljubav
jer pisano je "Ljubi bližnjega svoga"
a on me mrzi.
Dužan mi je moj ogrtač
A pisano je:"Daj mu i košulju"
Dužan mi je lijepu riječ
jer pisano je:"Razgovarajte u pjesmama".
Ajme, zašto je Bog svoje otpuštanje
vezao uz moje
Zašto će meni mjeriti istom mjerom
kojom ja mjerim svome bližnjemu
Zašto uvjetuje svoj otpust mojih dugova
mojim otpustom dugova mojim dužnicima
I ne uvedi nas u napast
nego izbavi nas od zla.
Na sve strane napasti
Svuda požuda očiju i oholost života.
Ne razumijem, kako bi nas otac uveo u napast
A, sinulo mi:
ne uvedi nas u prilike koje su napast
u priliku koju žudimo kao životnu priliku
a ne vidimo nepriliku;
u priliku koja nam se smije
kao zvijezda danica
a samo Otac znade
mrak iza zvijezda;
priliku iz koje vreba skrita opasnost,
uspjeh iza kojeg dolazi poraz,
uspon iza kojeg slijedi pad.
Ne uvedi nas u napast.
Nego osobodi nas od zla.
Neka znalci izvornog jezika
apo tu poneru prevode
muškim rodom "od Zloga"
neka neki srednjim rodom "od zla",
no Zli je zlo.
Ti koji Jesi osobodi nas od Zloga
koji je protivnik Onoga koji Jest
i svega što jest,
ubojice ljudi od početka,
koji ubija život na djeliće ili odjedanput.
Oslobodi nas od Zloga
koji zavidi svemu što jest.
Oče naš koji jesi.
Sad znam zašto nas je Isus učio moliti "Oče naš",
Zato što je rekao:"Došao sam da imaju život,
da ga imaju izobilno:" Amen.
Ivan Golub
opojen mirisom čempresa
očaran ljepotom masline
U hodu molim zastajkujući:
Oče,
Gle! Ne uči nas reći: Bože,
Smjeti Boga zvati Ocem
tko bi se usudio
što velim usudio
drznuo, tko bi se se drznuo.
S time "Oče" rečeno je sve:
pokazano porijeklo
od Boga sam, od Boga smo
iz Ljubavi;
iskazan je odnos,
smijem s Bogom
kao što smijem s ocem
smijem se smijati.
Oče naš.
Nisam jedinac.
Nisam jedini
koji bi Boga zvao ocem.
Oni koji ga još tako zovu
meni su braća.
Nisam jedinac
ali sam pojedinac.
Ipak Bog ljubi pojedinca
kao jedinca.
osokolio nas je Isus
Boga smijemo zvati Ocem
Djeca Božja se zovemo i jesmo
Koja novost!
Kakva radost!
Smisao postojanja.
Koji jesi na nebesima
Koji jesi
Ne priča - mit
Na nebesima
ne nigdje - utopija
Sveti se ime Tvoje
Ne razumijem što to je
Ime, znam, da je onaj koji ga nosi
Sveti se ime Tvoje bit će
bio poštivan Oče
Pa to je prvo što se traži:
poštivanje Oca
Dođi kraljevstvo Tvoje
Kraljevstvo što je?
Poredak prostor i vrijeme
Božji poredak
na svem prostoru
i u svakom vremenu.
Poredak kakav je Isus
svojim zbunjujućim i zadivljujućim riječima
svojim djelima naviještao:
gdje će
čovjek radije davati nego primati
pružati i lijevi obraz
praštati kiši što pada
i na zlog susjeda.
Kraljevstvo u kojem je kralj koji reče:
"Da, ja sam kralj,
ali kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta".
Budi volja Tvoja
Čija volja? Očeva.
Za dijete je dobro
činiti Očevu volju,
jedino dobro.
Kako na nebu tako i na zemlji.
Na nebu nisam bio
a na zemlji vidim kako je.
Ne znam što je nebo,
ne znam gdje je
no znam da je kod Boga
"Uđi u radost gospodara svoga".
Radost na zemlji kao radost na nebu
to je volja Tvoja.
Kruh naš svagdanji
daj nam danas
Kruh ime je za jelo
Jedemo svaki dan
i ne jedanput u danu.
Radimo da bismo jeli
i jedemo da bismo radili.
Tri puta na dan
hranimo gladna usta
Tri puta dnevno
prinosimo žlicu ustima
Kruh naš
ne godišnji
ne povremeni
kruh naš svagdanji.
A ipak uči nas moliti:
"Daj nam danas".
Ne "Dah nam vazda"
Ne "Daj nam vječno"
Daj nam ga danas.
Jer dosta je zla svakom danu
a čini se, i dobra.
Ovaj dan
bez tjeskobe za sutradan.
Daj nam danas kruh
kao što si jučer ocima dao manu.
Ne živi čovjek samo o kruhu
nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.
Otpusti nam duge naše
kako i mi otpuštamo dužnicima našim.
Dug zao drug.
Dug treba vratiti ili oprost od duga dobiti.
Tko će Bogu vratiti što mu je dužan.
A dužan sam mu što jesam,
postojanje, disanje i srca kucanje
Dužan sam mu najviše
što se ne smatram (ne priznajem) dužnikom.
Što imaš a da nisi primio.
Kako i mi otpuštamo dužnicima našim.
Tko su moji dužnici?
Tko je meni što dužan?
Bližnji mi je dužan ljubav
jer pisano je "Ljubi bližnjega svoga"
a on me mrzi.
Dužan mi je moj ogrtač
A pisano je:"Daj mu i košulju"
Dužan mi je lijepu riječ
jer pisano je:"Razgovarajte u pjesmama".
Ajme, zašto je Bog svoje otpuštanje
vezao uz moje
Zašto će meni mjeriti istom mjerom
kojom ja mjerim svome bližnjemu
Zašto uvjetuje svoj otpust mojih dugova
mojim otpustom dugova mojim dužnicima
I ne uvedi nas u napast
nego izbavi nas od zla.
Na sve strane napasti
Svuda požuda očiju i oholost života.
Ne razumijem, kako bi nas otac uveo u napast
A, sinulo mi:
ne uvedi nas u prilike koje su napast
u priliku koju žudimo kao životnu priliku
a ne vidimo nepriliku;
u priliku koja nam se smije
kao zvijezda danica
a samo Otac znade
mrak iza zvijezda;
priliku iz koje vreba skrita opasnost,
uspjeh iza kojeg dolazi poraz,
uspon iza kojeg slijedi pad.
Ne uvedi nas u napast.
Nego osobodi nas od zla.
Neka znalci izvornog jezika
apo tu poneru prevode
muškim rodom "od Zloga"
neka neki srednjim rodom "od zla",
no Zli je zlo.
Ti koji Jesi osobodi nas od Zloga
koji je protivnik Onoga koji Jest
i svega što jest,
ubojice ljudi od početka,
koji ubija život na djeliće ili odjedanput.
Oslobodi nas od Zloga
koji zavidi svemu što jest.
Oče naš koji jesi.
Sad znam zašto nas je Isus učio moliti "Oče naš",
Zato što je rekao:"Došao sam da imaju život,
da ga imaju izobilno:" Amen.
Ivan Golub
 |
| Kaštela - Biblijski vrt Stomorije - Pjesma nad pjesmama |