Jedna je lijepa dama izišla usred noći
vani iz svoje kuće i morala je proći
kroz groblje, jer je tuda vodio put, baš tako
i srce joj je stalo kucati vrlo jako.
Na groblju sve je bilo tiho i samo rosa
na cvijeću blistala je, njoj dizala se kosa.
Ponoć je stala muklo udarat u taj mah,
dama je stisla zube i bilo ju je strah.
Tad vidjela je jednog gospodina u mraku
u visokom cilindru crnom i crnom fraku,
prišla mu je i rekla:"Ah, obraćam se vama
da pravite mi društvo, gospodine, jer sama
bojim se ići!" "Rado", reče gospodin tada,
"pravit ću društvo vama, gospođo lijepa mlada."
Nakloni joj se šešir dižući u tom trenu,
zatim joj ruku pruži i s njom kroz groblje krenu:
"Ja potpuno vas shvaćam", reče u licu siv,
"i ja sam bojao se kada sam bio živ."
Luko Paljetak
vani iz svoje kuće i morala je proći
kroz groblje, jer je tuda vodio put, baš tako
i srce joj je stalo kucati vrlo jako.
Na groblju sve je bilo tiho i samo rosa
na cvijeću blistala je, njoj dizala se kosa.
Ponoć je stala muklo udarat u taj mah,
dama je stisla zube i bilo ju je strah.
Tad vidjela je jednog gospodina u mraku
u visokom cilindru crnom i crnom fraku,
prišla mu je i rekla:"Ah, obraćam se vama
da pravite mi društvo, gospodine, jer sama
bojim se ići!" "Rado", reče gospodin tada,
"pravit ću društvo vama, gospođo lijepa mlada."
Nakloni joj se šešir dižući u tom trenu,
zatim joj ruku pruži i s njom kroz groblje krenu:
"Ja potpuno vas shvaćam", reče u licu siv,
"i ja sam bojao se kada sam bio živ."
Luko Paljetak
 |
| Šibenik |