MALA NEPOSLUŠNA PJESMA

Pjesma ti ne može dati više nego imaš
No možda te razočara
Stigne te poput nepravedne kazne
Pjesma je traganje za sobom
Ponekad sretneš nekog drugog
Neku ženu odviše beznačajnu
I ti uzaludno stišćeš grlo svoje pjesme
Još jednom si izgubio
Pjesma je tvoje cvrčanje na vatri
Ali možeš reći ja sam spoznao
Zapravo se sjećaš nekog predmeta
Šapućeš u ognjici to je bilo u Firenci
I ništa ne znači tuđa poruga
Ta i oni imaju svoju izranjenu pjesmu
Dok se smiju ne vide da je prokrvarila
I oni guraju svoje tajanstvene predmete
Kvačice lornjone plinske maske ključeve
Pjesma je umjesto onog što se nije dogodilo
Jednako tako bespomoćna
Ali se ipak otvaraju neka stara vrata
Iza kojih ničeg nema ali poznaš cvilenje
Nema zidova ali stoje prozori
S kojih se širi krasan pogled u ništavilo
S tog je mjesta kažeš gledao Homer
I zamislio tako nedostojno svoju Troju
Ali je njemu pomogla sljepoća
A ja moram stalno gledati
Izabirati među lošim primjercima
Bože moj što je tebi u tvojemu spokojstvu
Jedna mala neposlušna pjesma
Što zmijulji oko mojih prstiju
Nije li tebi o Bože pjesma ponavljanje starog filma
Kojeg ni bog ne može više razumijeti
Tempo je zaista za popišati
Premda se o nečem drugom radi
Pjesma je također i osveta
I nitko se neće obraniti
Udesiti možete jedino pjesnika
Ali će doći drugi i tako je bez prestanka

Slavko Mihalić

Stari Grad na Hvaru