Ti koga čekam na ovom ročištu u magli,
pod krošnjom svojih vena šćućurena,
zar Ti nisi došao prije mene
i prvi u sjenu stao?
I zar nisam ja, leđima ti okrenuta,
a otvorena svim stranama svijeta,
čekala Te i čekala,
Tebe koji si već bio tu -
pod lipom moje krvi, na sastanku
što se samo jednom uriče.
I toliko jako sam Te čekala
da je od toga drhtalo moćno deblo i kruna od orlova
te u tom šumu nisam čula zov
da se okrenem.
Obnevidjela od čekanja,
nisam li se grlila sa sjenama,
nisam li se grlila sa Tobom, ne prepoznavši Te
Tebe, koga radi dođoh prvi i posljednji put
pod samotnom lipom krvi.
Vesna Krmpotić
pod krošnjom svojih vena šćućurena,
zar Ti nisi došao prije mene
i prvi u sjenu stao?
I zar nisam ja, leđima ti okrenuta,
a otvorena svim stranama svijeta,
čekala Te i čekala,
Tebe koji si već bio tu -
pod lipom moje krvi, na sastanku
što se samo jednom uriče.
I toliko jako sam Te čekala
da je od toga drhtalo moćno deblo i kruna od orlova
te u tom šumu nisam čula zov
da se okrenem.
Obnevidjela od čekanja,
nisam li se grlila sa sjenama,
nisam li se grlila sa Tobom, ne prepoznavši Te
Tebe, koga radi dođoh prvi i posljednji put
pod samotnom lipom krvi.
Vesna Krmpotić
Solin |