Prvače
ilirske zemlje, kog kruna svetačka resi,
smjerno kog štuje sveđ mora dalmatinskog val,
Dika
Splita si Ti, pod čijom zaštitom svetom
Tvoj u sigurnosti grad ugodan provodi vijek.
Svetom pepelu puk pred oltarom duboko se klanja,
Ištuć dobočinstva dar: primiv ga, pjeva u glas.
Svjedok
je čudesan Izvor i blaga s nebesa Ti ruka,
Kojom od grada si svog mnogi odvratio bič.
Biskupe
dragi, s visina obazri na harnu se pjesmu
Pobožna muza što sad pjeva je s auzonskog tla,
Gdje
kao pobjednik blistaš u vječitoj svjetlosti sretan
I gdje ko čuvar si znan budno nad stadom što bdi.
Tartarske
spilje kad zvijer, da proguta me, ričući dođe,
Ovcu, što Tvoja jest, prihvati, Pastiru, Ti.
Tebi
na današnji dan se, o Dujme, rastvorio Olimp;
Danas i pjesnik Ti plod srca posvećuje svog.
Ivan Dražić
splitski kanonik, hrvatski pjesnik i prevoditelj
 |
| Split - katedrala Sv Duje |