Mama,daj mi kaput
Zlaćanih dugmeta,
Pa ću poći na put
Preko bijela svijeta.
Pregazit ću hrabro
Devet plavih gora
Preplovit ću rijeke
I široka mora.
Idem u daljine,
Gdje sunce zapada,
Dok ne nađem vrata
Čarobnoga grada.
U tom gradu, kažu,
Čudna bašta ima,
Zlatne grane vise
Na njenim stablima.
Na najveće stablo
Ja ću se popeti
Odrezati granu
Tebi je donijeti.
Ti si moja draga
Majčica jedina,
Pa nek imaš poklon
Od svojega sina.
Pogleda ga majka
I bude joj milo,
Pa ga uze k sebi
I stavi na krilo.
"Nećeš, sine, poći,
Srećo moja mala,
Ne bi tebe majka
Za sve blago dala.
Dosta su mi tvoje
Ruke oko vrata!
Ti si moja grana
Od suhoga zlata!"
Zlaćanih dugmeta,
Pa ću poći na put
Preko bijela svijeta.
Pregazit ću hrabro
Devet plavih gora
Preplovit ću rijeke
I široka mora.
Idem u daljine,
Gdje sunce zapada,
Dok ne nađem vrata
Čarobnoga grada.
U tom gradu, kažu,
Čudna bašta ima,
Zlatne grane vise
Na njenim stablima.
Na najveće stablo
Ja ću se popeti
Odrezati granu
Tebi je donijeti.
Ti si moja draga
Majčica jedina,
Pa nek imaš poklon
Od svojega sina.
Pogleda ga majka
I bude joj milo,
Pa ga uze k sebi
I stavi na krilo.
"Nećeš, sine, poći,
Srećo moja mala,
Ne bi tebe majka
Za sve blago dala.
Dosta su mi tvoje
Ruke oko vrata!
Ti si moja grana
Od suhoga zlata!"
