petak, 21. listopada 2022.

ALEJA GLAGOLJAŠA

Put u Povijest vodi tamo gdje ga nema;

U lijevak počela, u kolijevku štenja:

Od Slova do Vrata iza kojih drijema

Najmanji Grad grada, Grad od priviđenja.


A dolina plodna, znakovi kraj puta:

Vidikovac, Razvod, Stol za blagovanje...

Humščinom s Misalom Žakan Juri luta

I zazivlje zorz, i sunce ga žanje.


Zna se: Izum Pisma Sveta braća dijele

S travaricom biskom od lišća imele,

I pije ih zemlja, blago na ispaši...


I dok listaš Povijest poput brevijara 

Procesiju vidiš (oko te nne vara):

Od Roča do Huma gaze glagoljaši.


Jakša Fiamengo


Hum

nedjelja, 2. listopada 2022.

NAŠE KUĆE

Ove kuće, grúbe, síre,
sve u srićne náše dâne,
Pune smiha odjekuju
kroz ponistre rasplanzâne.

I čarčidu čárčki máli
po svih vártlih na grınámi
I činí se ko da lize
svítla rádost po stinámi.

Pere Ljubić


Solin

subota, 1. listopada 2022.

IMAMO VELIKIH IZGLEDA

Naslonjen na prvu jutarnju vijest

Vjerujem u sve ono što ćemo ispraviti

Zamijeniti riječi i ostati tu gdje jesmo

Jer tebe imam jedinu

Tvoje usne šapuću najtiše i najrazgovjetnije

I vjerujem u jednu novu rijeć

I most od tvog trbuha do tvojih zjena

Vjerujem u tebe i hrabrost takvih žena

Koje su zagledane u daljinu hrabro disale

Počešljanih kosa

S tobom ću sporije stariti

Obećaješ mi to zaglavljena 

Neodvojiva od pogleda

Zvonike u magli po zvuku raspoznajemo

I imamo velikih izgleda

Da okrenemo svima leđa

Dok po nama pljušte nepovoljne vremenske prognoze


Željko Krznarić


Dubrovnik

četvrtak, 21. srpnja 2022.

VEČE

Kad bijeli danak za gorama mine,

Večeri rujne zatreperi krilo,

U svetu prošlost duša mi se vine

I sveg se sjetim što je nekad bilo:

Kad svaki zračak onih zvijezda mali‘

Anđelskim plamom punjaše mi grudi,

Sanjivom dolom kad sićani vali

Pričahu milje što ga srce žudi;

Kad svaki svijetak što ravnice krasi

Stvaraše ushit na licu mi mladom,

Kad slavuj-tice zadrhtali glasi

Zgrijavaše krvcu svetinjom i nadom…

I sada veče trepti krilom blagim,

Po plavom svodu zvjezdice se nižu,

I sada zefiri sa mirisom dragim

Kô tajni pozdrav do meneka stižu;

I sada slavuj nježnu pjesmu budi,

I zvijezde sjaju tajanstvenom draži,

Al‘ moja duša u daljinu bludi,

Daleko tamo svoju ljubav traži.


Miroslav Krleža



Split

subota, 18. lipnja 2022.

RANA PTICA

 Zaljuljala se jedna grana, Oglasila se jedna ptica.

Smiješio sam se. Pio vino. I osjećo sam: ovaj rani Trenutak zelenoga jutra Sreću je rodio na grani.

I pjesma bješe posve jasna, Sva srdačna i sva duboka, I tekla je baš ko što teku Suze iz radosnoga oka.


Dobriša Cesarić



subota, 11. lipnja 2022.

OLOVKA

Preda mnom hrpa olovaka,
svakom ću napisati
samo nekoliko redaka
dok vrh ne otupi. Nikada ne posižem
za drugom, usred stiha. Što je započela
neka sama i dovrši
i to je pravedno.

Oznake su različite, drugi brojevi
i druga velika slova na vrhu
koji su zagrzli zubi i govore
o tvrdoći grafita. Svaki stih
i svaka pjesma pišu se drugom olovkom
za kojom posižu riječi,
a ne moja ruka
i to je pravedno. Riječ bol
traži tvrđu, riječi zauvijek i nikada više
ostavit će žijebove na papiru
i kad se prah grafita
raspe po čitavoj stranici.
A imenice i pridjevi
kojima iskazujem radost
što ti postojiš, ako postojiš,
ili nezgrapni i uplašeni glagoli
koji pokušavaju izgovoriti
što ću učiniti s tobom
dok budemo sjedili na klupi, sami
i ispod tvoje zvijezde?

Hoće li tada vršak olovke biti nož
kojim ću obilježiti mjesto
na kome si ležala uza me
ili tek ubrana ruža, bez uspomena
i ožiljaka?
Ako ja ne znam
ti ćeš je naći na mome stolu
i pokriti srcem.

Zvonimir Golob



Split

srijeda, 1. lipnja 2022.

PJESMA SVJETIONIČARA

Ja sam potpuno sam sa svojim praznim sobom,

sa svjetiljkom u tmini, sa svjetiljkom i grobom,

ja sam potpuno sam sa samim sobom.


Ja sam potpuno sam sa svojim praznim domom,

sa svojom ladjom i svojim brodolomom.


Svjetlosti moje putuju po tmini,

i lete ko rakete plamena signala,

iz blata i magle, iz gluposti i kala,

opet je jedna pjesma kao zvijezda pala.


Miroslav Krleža


Makarska - Svjetionik Sv Petar