ponedjeljak, 9. travnja 2018.

JEDNO

Poznato je koliko iznosi
jedan i jedan. Ali ti i ja
ne znamo taj jednostavan zadatak
i svi nastoje da nam pomognu.
Dva - govore - najčešće dva,
a dvoje samo ponekad,
ako im dopustimo.
Recite, dakle, dva,
kao da zbrajate zrikavce,
noću, prije nego što zamuknu.

Ali ti i ja znamo
da nisu u pravu,
da postoje pravila
koja osporavaju
ono što ih potvrđuje
i vičemo: jedno, jedno
jedno.
Zbrojeni i pomnoženi
jedno s drugim
dvije kaplje krvi,
past ćemo na zemlju
kao jedina kaplja.

A oduzeti jedno drugome,
podijeljeni i razdvojeni?
Bit ćemo ništa
i samo ništa,
golemo i okruglo,
naslonjeni svojom prazninom
na sjenu ničega
koje se kotrlja
i plače
i koje se gasi.

Zvonimir Golob 

Split


nedjelja, 8. travnja 2018.

OVAJ DAN

Možda bi trebalo reći: Hvala ti.
Nepoznati,
što si mi dao da vidim ovaj
raskošni dan,
ovaj beskrajni dan u mirnom
mjesecu travnju,
prostrt pod suncem sve tamo do plavih
vrhova gora
u daljini,
a iznad svega hvala ti što si dao
da vidim
ovo rascvalo stablo, svečano uzdignuto
pod rujenim cvjetovima,
ovo stablo puno nade i blistave
radosti
u ovom blistavom danu mjeseca
travnja.

Nikola Milićević

Solin


  

subota, 7. travnja 2018.

ZAPOVIJED SVIJETLOSTI

Pogledaj, Svjetlost je prva riječ
koja nas izgovara, dijeli od muka, poziva
k nama i druge, imenuje predmete,
                                         nalaže im
da isijavaju, da se premještaju i da nas
prepoznaju, oslikaju i ono vidljivo i ono
                                         što na nas
pomišlja, kamen i travu, more i drvorede,
                                                            ulice
i nastambe, široka dvorišta pred njima
Tako je to, riječ od svjetla čini da i sami
postanemo riječ, da smo u trajnoj uporabi, da
pomičemo udove i gledamo kako rezbari
reljefe i izbija iz dubine, kako poništava
                                                       neriječ
i iskri svojstvima koja joj pripadaju a
                                                       svako je
ko novi dan i zapovijed svjetlosti, često
i bolja od one iz čijeg smo početka krenuli
u nasušnost, na cestu gdje ih ljudi preuzimaju
kao poslastice i valjaju, prevrću po jeziku,
                                                         grade
rečenice, izbijaju iz njih i ono što nisu
a sačuvano je za bolje prilike, za otvorene
blagdane, za neko buduće
rađanje iz svjetlosti

Jakša Fiamengo
Split- Katedrala Sv Duje

  


petak, 6. travnja 2018.

VRAĆAM SE

Ona duga putovanja
dani rasuti u snijegu
zar je srcu sve to
trebalo da shvati
ovo mi more više znači
ti će mi ljudi više dati
Oni gradovi daleki
još se dalji danas čine
niti zvijezde nisu bile tako sjajne
šume su krile svoje krila
a dvorci čuvali su tajne od nas
Vraćam se tu, da ti kažem
ovo sunce nek’ mi sja
vraćam se tu, i kažem
draga to su luke iz mog sna
Vraćam se tu, i kažem
na toj zemlji gradim dom
vraćam se tu, i kažem draga
sve ću dijeliti sa tobom
Dok smo tražili svoj dio
i od svijeta dio sreće
dok smo slijedili
te ljubavi iz bajke
zvalo je more svake noći
i blage oči moje majke
Možda bismo pošli dalje
da se ne vratimo nikad
ali dobro su nas čuvali ti lanci
za toplu obalu jedinstva
bili smo vezani ko čamci
život sav

Arsen Dedić 

Split

  

četvrtak, 5. travnja 2018.

STIGAVŠI NA TRG

Stigavši na trg
što sam to njegovo u sebi sustigao
na koji ću način upotrijebiti ključ od njegovih prolaza
pokušavam se izjednačiti s njegovim vrenjem
još me gleda sve sličniji gradu koji ga okružuje
nekoliko sretnih godina nije se mijenjao
dobrovoljno se javljam da mu budem od svih vrata
da mi bude od mojih najboljih govora
da sam njegovo najstarije dijete
pojačava se voda u njegovim fontanama
razmahale se zastave izvješene bez osobita razloga
osjećam se jači za sve njegove središnjice
pobjegne li mi u svoj najprostraniji augmentativ
požalit ću što sam se na njemu ikada našao

Jakša Fiamengo

Split



utorak, 3. travnja 2018.

UPUTE ZA RUKOVANJE

Upućujem riječi u ono što ne razumiju
u prikrivena svojstva nerazvijene namjere
navodim ih na posve nepoznate snage
razvodim ih po temeljitim sadržajima
imenujem glagole kojima bi mogle prostrujiti
napučujujem ih stanjima koje valja pokrenuti
otkrivam ih izgubljenim očima
pokušavam obnoviti što su zaboravile
otkazujem im posluh da ih ne iznevjerim
najradije ih zatječem na pustim mjestima
punim ih prostorima kako bi se iskazale
pružam im ruku nagovaram ih na pozdrav
izdržat ću s njima i najteže kušnje
dajem im sve ovlasti govora
izuzimam iz riječi ono što ne izriču

Jakša Fiamengo

Split



nedjelja, 1. travnja 2018.

NEDJELJNO JUTRO

Neka si tisuću puta blagoslovljeno
bijelo jutro u čistoj košulji
Neka si ljupko poput izvora u čijoj se
svjetlosti iznova obnavljam
Neka si kao rosa da me ljubiš i kao
nevjesta da me prstenuješ nježnošću
Neka si  sve što mi je ljepota namijenila
I nakon toliko treptaja još je u mom oku
onaj blagi uspon uz vinograde, još ona
zvona dubu titrave niše u proljetnom
uzduhu, još je ona božja žutika rasuta
diljem uvale i svečana samo za nas
Bijelo moje jutro, obiteljska sliko
iz dana pobožnosti, prilazim ti sa
svih strana, nazdravljam ti i nosim
mir da me imaš na pameti pa nek nam bude
koliko je dana toliko i tvojih blagoslova


Jakša Fiamengo

Solin