petak, 28. srpnja 2017.

HODAČ D.O.O.

Mjesto na kojem stojiš
zrcalo je onog koje ti je suđeno
sjena je onog koje si zaboravio
ti se zapravo i ne pomičeš pomiču se 
razlike gledišta oblici riječi
nerazumljiva geometrija gibanja
tajno svojstvo nestajanja tvarnosti
premrežen si tolikim razlikama
da su ti sva stanja ista
ni ovaj te grad nije dostojan
hodaš polažeš lekciju hodanja
sjeti se gdje si objesio sjenu
zamisli gdje si iznenadio pogled
u drvu u zidu u unutrašnjem govoru
možda utvrdiš gdje si
možda se vratiš iz iščezlog
iz svega što ti je tako opako
nesrodno


Jakša Fiamengo

Trogir

  

četvrtak, 27. srpnja 2017.

BRODOVI NA ONU STRANU

Što prenose brodovi na onu stranu?
Riječi od kojih smo sastavljeni, dosluh
sa svime što nam se nađe na golome putu.
Prenose terete koji nas broje u svoje.
Oganj prenose, smijeh koji se u nas računa
kao poputbina i kad ne osjećaš put, kad si
i sam samo brod kojim valja otploviti.
Što prenose brodovi na onu stranu?
Narančasti ogrijev prenose, sav život u kojem
sva su naša stanja, i ona česta, naš
nauk, i ona koja nas najmanje troše.
Mjere vremena i mjere mora prenose, nove
riječi izmišljaju, ugljen da nas ucrta
u sve što nas ima zauvijek izreći.
Što prenose brodovi na onu stranu mora?
Travu prenose, sljez, prenose Boga koji je
ribar, hoda po vodi i drži propovijed.
Prenose mjesečinu, sjaj ulja, lake zagrljaje,
komade gvožđa, mekoću bijelih jastuka.
Prenose vrijeme kovano i vrijeme raskovano,
prenose sve ono što nam je dano
za naš mali beskraj.

Jakša Fiamengo


Trogir

srijeda, 26. srpnja 2017.

TVRĐAVA

Ja za to baš i nemam nekog osobitog dara
ali se svejedno uvijek iznova mjerim s tvrđavom
sa svim vremenima koja su je naselila
još uvijek nisam odredio sve njezine mjere
kako se složila u kamen kako podnosi godišnjice
opipavam joj ožiljke vrijeme davnih i nedavnih
sve njezino slavno i na isti način neslavno
svjetlost je oblaže stoljetnom emulzijom
nagovara je na bijele i tamne odjeljke vremena
još uvijek ne znam što je moru što joj je more
s pogledom na nju ponavljam ukrcaje iskrcaje
povoljne kurseve satnice starih plovidbi
nudi mi cvrkut lastavica žamor zaigrane dječice
mjeri me po postojanosti tragova od kojih svijetli
rado govorim o njenim okamenjenim danima
podsjećam je na vrijeme soli na gusare galijote
nikako da mi oda sporazume sa zvijezdama
kazujem joj kakva je po predaji bila u neprilikama
na kojoj je stranici zatvorila knjigu tajnih umijeća
može li za nas utvrditi neki paralelni svijet
neko ribarsko doba iz kojeg se lako nestaje
kao osmijeh s usana kao plamen sa žigice
ispitujem koje se to i sad vidljivo vrijeme javlja
s njezinog u sve upućenog sata

Jakša Fiamengo

Trogir - Kamerlengo



utorak, 25. srpnja 2017.

GRADIVO GRADOVA

Ima gradova koje sanjamo
ima gradova koji nam se ostvaruju
izdubeni u vremenu udubljeni u misli vlastite
u njima se poput oblaka mijenja vrijeme
na njihovim je vratima dežurni svetac
na njihovom pločniku cjelo cjelcato nebo

Ima gradova koji sami izaberu mjesto počinka
ima mjesta koja izaberu gradove
otvore im svoja mora čeljusti trezore
pozivaju ljude podižu spomenike
izmiču svakovrsnim napastima
sreću sve više ispisuju u dugim sjenama
određuju se prema višim namjerama

Ima gradova koji su nam obećani
ima gradova koje smo izmislili
ima gradova koji se i bez nas događaju


Jakša Fiamengo
Trogir

ponedjeljak, 24. srpnja 2017.

SVIJETLI PRIZORI

Uvijek mi se činilo da je u Trogiru
sve nekako gušće, napučenije
Tu se i pogled zgušnjava
kao da lebdi u pari od bezbroj taloga
Tu i vrijeme, ma koliko mislili da je veliko,
zauzima manje mjesta
Stare su građevine tu osuđene
da ih se gleda čišće i jasnije
Tu je zacijelo i more starije
i, ćutim, kosiri iznad katedrale
Neću puno zagrabiti u prah ako kažem
da smo tu zapravo već odavno svi stariji
Ipak, od svega tu je najgušća ljepota
drži nas u lakom uzbuđenju
navaljuje nam na obraze napetost
draži nas svijetlim prizorima
potpisuje tajnu kojoj ne znamo ime
ali nepovratno
svi smo od nje sazdani



Jakša Fiamengo



Trogir

  


petak, 21. srpnja 2017.

I NE ZNAŠ

I ne znaš kako je bio
                        velik dan,
i kako si me voljela,
i kako si bila mala
                        za ljubav.
I ne znaš kako te nije
bilo, i kako si me voljela
i kad si postala
veća
                         a nije te bilo
kako si me voljela.
O kad su glavinjali
spori dani kako si
me voljela.
I kad si došla
                         a bio sam umro
kako si me voljela.
I kako si narasla
I kako nisi znala.

Josip Pupačić 

Kaštel Gomilica - Kaštilac




četvrtak, 20. srpnja 2017.

TAJNA

Ti si moja tajna,
ljubav koja moli
tajnu moje tajne,
da joj tajnu skrije.

Jer ako prestaneš
biti tajna moja
nestati će čara sutonskih tišina.

I ja ću te skinut s blistavih visina
da na tvoje mjesto dođe druga žena,
I reći ću svijetu: tajne nema.

Nestati će čara sutonskih tišina

Josip Pupačić

Split