ŠKOLJKA

Dječak na žalu
u pijesku leži
i školjku sjajnu
i školjku malu
na uho stavlja
i sluša, sluša:

na šumnom
valu
davne mu
tajne
more
javlja!

I sluša dalje
u sjeni bora,
školjka mu
šalje

muziku mora:
šumori
šumno
šumorom
šuma

šapatom
šapće
šuštavo
svira
stotinu žica
stotinu lira.

To iz širina,
to iz daljina
svjetovi zbore,
to iz dubina
struji i bruji
beskrajno more!

Stjepan Jakševac

Makarska - Malakološki muzej

GRUMEN ŽIVOTA

Grumen života vijola jubavi
u oku tičica u sorcu čaval
na justima smihić studeni
Usahla je stara sliva
izresla debela kopriva
smokva je podivjala
skalina je pala
a sunce nad škojen sve jidnije
Čepriši su naresli kroz godišća
sad su veći i škuriji
ma sve hladniji


Jure Franičević Pločar

Makarska

NE BOJIM SE

Ne bojim se nikoga
na ovome svijetu
jer mi je život drag.
Kad bih se bojao
izgubio bi mi se
svaki trag.
I volim,
zato što se ne bojim.

Stjepan Gulin 

Makarska

BILA SAM DJEČAK

U mjesečinu me sakrila
večer, utrnuvši svijeće.
Svu noć sam zamišljena snila
u modroj šumi kroz drveće.

Bila sam zrno rumena grožđa
u zubima sred poljubaca
lisica utekla iz gvožđa
dječak, što praćkom poklike baca;

i ujed pjesme nasred čela
šarena mačka u košari igre.
Šta nisam bila, šta nisam smjela,
zrcalo ribe u zjenici vidre!

Vesna Parun 

Brela

RASTANAK

Jesi li postao trava ili oblak koji nestaje,
Svejedno.

I na klisurama orlovi te prate
i u vodama i među zvijezdama.

Ne mogu rastaviti oči,
izvori koji istom moru gledaju.
Nema rastanka

Nema smrti.

Ako osluškujem vjetar
čujem tvoj glas.

Ako u smrt gledam
čujem tvoju pjesmu.

Jure Kaštelan 

Baška Voda

JEDNOSTAVNO JE BITI NITKO

Primitivno je biti svaki dan isti
Biti zdrav i liječiti se siromašnom jednoličnošću,
Jednostavno je imati svaki dan ruke bijele i oprane,
Ustajati redovno u jutra i napuštati krevete,
Prolaziti istim ulicama i istim mislima
U isto vrijeme i istim koracima,
I jesti i piti i ljubiti istim ustima
Ili biti samo slab ili samo jak,
Biti Ti ili ne biti Nitko.

Jednostavno je biti lijep ili ružan,
Naginjati ubijanju ili hvaliti ljubav,
Biti putnik ili ne putovati
Na istom mjestu pored smrti.
Jednostavno je postati, jednostavno je nestati,
Jednostavno je sve i prije i poslije toga.

Miroslav Slavko Mađer 

Venezia

ČAROBNA FRULA

Javi se u meni riječ
I brizne kao voda živa.

O uzak mi je ovaj svijet
Za oganj sto ga čelo skriva.

Ne znam mu izvor. Neznan zvuk
Zvjezdano u meni zvoni.

O uzak li je neba luk
za krilo što ga nemir goni.


Jure Kaštelan

Solin

BRODETO I KRAVATA

Neki dan dok sam smireno
griskao Albert kekse,
ustanovih da mi to što sam Hrvat
nabija komplekse.

Što su Hrvati dali svijetu
da mi je samo znati?
Topi se, Hrvo, u brodetu,
visi o kravati.

Ivan Slamnig

Zagreb - Kralj Tomislav

LAKRDIJAŠ

Teško je kad imaš mnogo duha,
Još je teže kada nemaš kruha;
Teško sluhu kada je bez uha,
Teško uhu kada je bez sluha.

Teško onom koga muči muha,
Teže onom koga grize buha:
Teško biću kojemu se kuha
Vječan ručak — samo posna juha.

Teško onom koji poput puha
Vonja pored dame fina njuha!
Teško i onom što na rimu "ruha"

Mora sricat "ćuha", "stuha", "gluha",
Svršivši sonet u počast potepuha,
Princa Karnevala, Petra Kerempuha.

Antun Gustav Matoš 

Zagreb- Dolac

 

ZAGRLJAJ

Što šapću tvoje oči brzim pticama
s dalekih obala?
Nevidljiva u djetelini
na tvojim usnama treperi večer zvjezdana.

Pitaš me zašto rukom pokazujem na zapad.
Ja drhtim prozirna u ljepoti sumraka
i samo jasnim odronom koraka na nizbrdici
prikrivam tjeskobu golog cvijeta.

Ti me tješiš osmjehom
što blješteći baca tamnozelenu sjenku
na ostavljeno jezero.

Večer je crvenozlatna i tako bliska javi.
Ptice prelijeću nad nama
zamišljeno.
Dan se blagim žalima produljuje u nepoznato.

Vesna Parun 

Solin

ČETVRTAK

Kada sam bio živ, bilo je lijepo čekati četvrtak,
moj najdraži dan. Tri dana s jedne, tri s druge
strane, vrijedilo je prelaziti šest postaja
do pouzdane sredine i obradovati se: četvrtak,
četvrtak, malo sunce na bilo čemu, na svačemu.
Obično, dani su negdje tamo, takva im je narav;
on je tu, brani oblik svega do čega mu je stalo,
ne dopušta da oteče. Pjeva žuto, tuče sa zvonika,
hoda, čita Superviellea, gleda djecu što se igraju
u parku: on nabraja i zbraja. Kada uz mene hoda
i šuti, znam da se meni obraća, a ja mu kažem:
kada mene više ne bude, tebe će biti kao i
do sada, to smo se dogovorili.

Danijel Dragojević

Zagreb

PJESMA NAŠIH DANA

O, Ulico, kad ćeš iskesiti zube?
O, Ulico, kad ćeš polomiti spone?
O, Ulico, kad će zaječati trube
i zvona trijumfu tvom kad će da zvone
da si oborila krune i trone!

O, kad ćeš Ulico mamutskom rikom
ruknuti: danas je svega dosta!
Krvavom svojom kada ćeš šapom
udariti temelj kristalnog mosta
što vodi prijeko?

Kad ćeš pobješnjeti
o, Ulico, o Počelo, o Rijeko!?

Miroslav Krleža 

Zagreb

 

ULICE

Sve će ove ulice ostati za nama
kao mladi, svježi naraštaji.
Kad naša bude samo jedna jama,
prostranstvo ulica drugima će da sjaji.

Nitko neće znati, što smo im sve dali,
koraci naši ostat će izbrisani,
nitko ne će znati s kakvom su tugom pali,
ljepote žudni, dotrajali dani.

Zato ja upijam ulice, njinu svijetlu širinu,
pokrete njihove, jer one se miču i rastu,
sve izraze njine u zori i kroz večernju polutminu.
Ja silno volim ulice, što će da me prerastu.

Ja vidim ljude buduće, koji će se njima šetati,
mladost bezbrižnih očiju, zaborav nad našim grobom,
djevojke, što će se obijesno okretati.
Ja vidim nove ulice kao ravnodušnost nad sobom.

I ja se dajem ulicama, dugim redovima,
što me spajaju tužno s davno iščezlim licima.
One razvijaju zanos mojim snovima
i pritiskuju dušu beznadnim vidicima.

Frano Alfirević 

Dubrovnik

 

BLAGODATI MANJINE

O da sam katolik u Oslu,
to bi mi pomoglo u poslu,
jer svi Talijani i Francuzi
bili bi ondje moji druzi.

O da sam gdje sam bar Musliman,
bio bih svugdje znan i štiman,
jer svi bi zagrebački Turci
svojemu stajali pri ruci.

Il da sam Žid ili ortodoksan,
ja ne bih bio lako zboksan.
Al ja sam svoj i među svojim,
sam sa samim, ja se bojim.

Ivan Slamnig 

Dubrovnik - pravoslavna Crkva sv. Blagovijesti

TREBALO BI SRUŠITI ZIDOVE

trebalo bi srušiti zidove
zidove koji šute
zidove koji drže uglove palača
zidove koji se nastavljaju na temeljne zidove
zidove koji imaju uši
pune zidove
šuplje zidove
zidove laboratorija
zidove oko groblja
zidove između cvijeta i ploda
trebalo bi srušiti zidove
zemljane zidove
zidove od čerpića
armiranobetonske zidove
staklene zidove
zidove natopljene vodom
zidove s toplinskom izolacijom
važne zidove
lažne zidove
ruševne zidove
zidove maske
zidove umjetnička djela
zidove koji čuvaju poražene snove
trebalo bi srušiti zidove
ožbukane zidove
zidove kanala
zidove od benkovačkoga kamena
gipsane zidove
bočne zidove kokpita
zidove koji su duša prostora
zidove između neba i zemlje
pregradne zidove
zidove između biljaka životinja voda
glatke zidove
hrapave zidove
zidove spora
zidove mora
zidove tehničke škole
zidove koji presijecaju doline
trebalo bi srušiti zidove
vlažne zidove
suhozide
zidove koji dišu
zidove koji su nestali
zidove glasa
nevidljive zidove
zidove koji pišu romane
zidove s puškarnicama
zidove koji boga traže
zidove svjetlosti
zidove koji su nekad bili zeleni
zidove koji su se nazirali iznad uništenih gradova
žive zidove
zidove duše
zidove na kojima visi Picasso
zidove koji se šire po cijelom otoku
trebalo bi srušiti zidove
debele zidove
tanke zidove
zidove kupaonica obložene pločicama
zidove nosače lanaca
zidove šatora
bijele zidove
zidove koji se moraju sušiti
zidove iz dva dijela
izolirane zidove
hladne zidove
obrambene zidove
zidove koji nisu zidovi
trebalo bi ih srušiti
ili će oni srušiti nas

Krešimir Bagić 

Dubrovnik

 

SONET

Već na početku ne znam što ću reći,
a do kraja još dosta posla ima,
ipak na redu sada stih je treći,
a četvrtom još treba samo rima

da se u petom nađem, ako sreći
po volji bude, sedmom već je cima
bačena pa na osmi mogu preći
i već na posve sigurnim sam tlima,

jer malo dalje već je onaj rez
kao u žene, kad me volja mine
preskočit ću ga i već sam na kraju

to jest na startu zadane tercine,
ne uspijem li pit ću kuhan sljez:
prolazi pjesnik, stihovi na nj laju!

Luko Paljetak 

Sv Vlaho Dubrovnik

 

POVEDI ME U ANANTAPUR

Povedi me u Anantapur, Anantapur, Anantapur.
Kao da je važan Anantapur.
Povedi me bilo gdje, bilo gdje, bilo gdje.
Kao da je važno bilo gdje.
Povedi me kolima, pješke ili krilom,
Kao da je važno...
Naprosto, povedi me.
Ili me ne povedi.
(U Anantapur, Anantapur, Anantapur.
Bilo gdje, bilo gdje, bilo gdje).
To je Tebi isto.
Zašto da i meni ne bude?

Vesna Krmpotić

Dubrovnik