NISMO SE MOGLI SJETITI

Nismo se mogli
sjetiti nekog imena.
Nekog vrlo
dragog imena.

Nikad se dakle
nećemo više
ničega sjećati.
Samo ćemo živjeti.

Vesna Parun 

Slatina - Čiovo- Crkva Uznesenja BDM

LICE U SJENI

Zaboravih mu ime, ali znam da milo bješe pticama,
i da ljubav bješe osmjehom pamte moje oči.

I sada idu ljudi pristaništem; ja ne okrećem lice,
zadubena u šapat zaostalih oluja.

Nije li galeb zaboravio mrtva druga, zašto tužiš?
Hrid je svoju zaboravio galeb, ne zna ni jug ni sjever.

Još nisam zastrla prozor, još nije utišalo more.
Ne kori me, šumo, krošnjama; ne plaši me vodo dubinom!

Vesna Parun 

Slatina - Čiovo

PRED MOREM, KAO PRED SMRĆU, NEMAM TAJNE

Ako tražiš put u moju dušu
odvedi me moru olujnom.
Ondje ćeš vidjeti otkrit život moj
kao razvaljen hram; moju mladost
smokvama ograđenu visoravan.
Moja bedra: drevnu tužaljku
radi koje poganski bogovi
kleče na koljenima.
Pred morem, kao pred smrću, nemam tajne.
Zemlja i mjesec postaju moje tijelo.
Ljubav presađuje moje misli
u vrtove vječnosti. 

Vesna Parun 

Čiovo- Slatina- pogled na Split

 

 

MOJ JEZIK

Ja imam svoj jezik
I unutar tog jezika jedan još mojiji
Dio je svih jezika
Dio smo svih jezika
Ali progovaramo svojim, kojem pripadamo
Star je kao i mi sami
Korijen mu se gubi u vremenima
Cvijet se njegov drži u suncu
i opire se vjetrovima
Jest i raste
On je višemilenijska biljka
Na kraju će urasti u samo nebo
(i u svevremenost)
I ostavit nas ondje


Milivoj Slaviček 

Split

KUĆA KRUHA

Tovar, vol i moja siromašna duša
U Božićnoj tajni samo smo statisti
Pred Djetićem mali, sa sjenama isti,
Dah nas Božji ljulja i vrijeme peruša.

Već isprani nadom da će zima proći
Dok u vjetru šumi silno more vjere
U istom smo zviježđu, mjeri svake mjere,
Putnici u svjetlost usred Svete noći.

O, sva je od zlata naša Kuća kruha,
Ukrasi na boru, blagdan i noć gluha
- Tek se anđeosko Gloria još ori.

Sat zvijezdanih sati kuca našu vjeru
Dok nas tri mudraca rod pastirski dvori
Marija i Josip već pelene peru.

Jakša Fiamengo

Split - Pjaca

  

DRUGI VIDIKOVAC

Ta druga realnost, ma što god to bilo,
Vrijeme je gdje sad su otac moj i mati,
Mjesto je gdje teku neki drugi sati,
Gdje je kamen teži, gdje je lakše krilo.

Ta druga realnost možda je pak prva,
Ona što se ne zna i samo je sjetna
Zamjena za sreću, al' i zagonetna,
S korizmenim križem, kraj Božićnog
                                                      drva.

Tko zna što sve u njoj potire se, slaže
Kad nam prođu zime i nebeske straže
Propuste nas ući na osobit način

Do njezinih dvora, do mora i polja...
Jest, možda je ipak od svih ponajbolja
Ta druga realnost, ma što god to znači.


Jakša Fiamengo

Split - Marjan

  

ZEMLJOVID NOĆI 9

Otvaram prozor
i sjenu svoje noći
strpljivo i kako treba
miru svome nosim i privodim
uzdam se u te gotov da oprostim
moru što je more, pjesmi što je pjesma
i svemu što u svome stanju a u tvoje ime
drži se i bezrazložno u sljepilu svome
                                                  prebiva
gledam te: u svakom si milimetru mog
                                            vidnog polja
u svakom si lijeku do mog konačnog
                                             ozdravljenja
posve sama za sve titraje koji ti još nadolaze
otvaram prozor i vani je noć ravna samo
                                                           noći
i opet otvaram prozor i vani je opet noć
i sve su same noći oko mene postrojene
čekaju moj znak a premalo svjetla
e da bih još uvijek smio povjerovati
kako u svemu tomu već poznatom
počiva i šuti jedna te ista
jedna i neponovljiva
moja vlastita noć

Jakša Fiamengo

Split


  

KOLO BOLA

Kolo bola od dola do dola
Koliko bola od kola do kola
Koliko jada od grada do grada
Koliko greba od brega do brega
Koliko krvi od usudnih rana
Koliko smrti do suđenog dana
Kolo bola od dola do dola
Koliko bola od kola do kola

Kolo do kola od bola do bola…

Mak Dizdar

Slatina- Čiovo