ŽIVOT JE MORE

Život je more, pučina crna
Po kojoj tonu mnogi što brode
Nije mi srce plašljiva srna
Ja se ne bojim velike vode

Lome me vali, nose me struje
Oseka sreće, a tuge plima
Šiba me nebo bičem oluje
Al' još se ne dam i još me ima

U jutra rana plaše me sjenke
Minulih dana
Sjećanja mutna kao u laži, kao u snu
Ipak se borim, ipak se nadam
Sve manje letim, sve više padam
I sve su jače ruke što me vuku dnu

Možda će žena svilenog bedra
Koja me zove i pruža ruke
Uliti vjetar u moja jedra
Do nove žene, do nove luke

Život je more

Arsen Dedić

Split

  

PUSTINJA

Sreli smo karavan
i pitali ljude
gdje su oaze.
Pogledi su njihovi imali srce
i zato nam nisu zaobišli istinu.
Rekli su,
da se kupaju u mirisu rijeke,
što pušta svoj vrat preko grebena
i bljuje sebe.
Kazali su istinu,
zaključio je suputnik.
Ali,
iako to nije bila laž,
rekli su je ljudi iz karavane,
koja je bila -
fatamorgana.

Josip Pupačić

Dalmatinska Zagora

  

USTA TAJNE

Rekla sam sve, i sve je
ostalo tajna: usta orhideje
šapuću neizmjerje
sve odzvanja,
i znano se s neznanim sklanja.
Rekla sam sve i sve je
ostalo tajna: ljubav nesaznana
što šuti do kraja,
i stoga,
samuje s dušom, do boga.
Jesam li rekla sve baš zato
da ostane skrito i nepoznato?
Da skuti Svarožića
pometu
cvjetiće divljih otkrića?
Rekla sam sve, ne znajuć
kako ne reći, kako tajnu
zadržat u riječi;
i kako nju, slobodnu i sjajnu
munju mojih sanja,
svezati strahom od priznanja.

Vesna Krmpotić

Split

ŽENE, MLADIĆI, LJETO

O podne se na šetalištu slete mnoge žene

- O odakle sve dođu? - 

ko jata tica

što ispod plavog neba k nama na zemlju se spuste

Žene šume

kroz ljetni zrak i duše sanjarskih mladića

i laki koraci im nose laka tijela

Ne, žene nisu s ove zemlje!

Već to su izdna nebrojenih plavih noći naše mladosti

bijele čežnje izrasle u tijela

O žene

za vas

rastvorili smo dvore naše mladosti!

Al korak žena zvoni tuđ i dalek

Sve žene opet odu

ko jata ptica

što isčeznu za plavim zavjesama ljeta

Na koncu naših pogleda

red stabala visok sam koraca

Antun Branko Šimić

Split - Peristil

VJEČITI RASTANAK

Ja sam oko
ti si jedna od mojih mnogih suza
rađaš se iz mog bola
i čim se rodiš, rastaješ se sa mnom
Zbogom suzo sretnija bih bila
kada bih mogla plakati za tobom
umjesto što tobom plačem

Vesna Krmpotić

Dubrovnik - Lokrum

SFINGA

Još ti lijepo stoje stoljeća i bore,
Nabrane od šutnje, klesane od kiša;
Još ti se u oku ljulja staro more,
A pitanja tvoja tamnija su, tiša.

U tvoj crni granit, u to lice s pijeska
Lav vremena zuri, dugim repom maše;
U jeziku tvome nova noć se ljeska
I jeza se širi, i riječi se praše.

Ti si uvijek ista - grobovi su drugi!
Sačuvat ih treba u povijesnoj fugi
Za cijeli naš život, posut divljom soli.

Bježi gusto vrijeme iz zvijezdanog ringa
A i Peristil je samo jedna sfinga,
Tajna od ljepote, napukla od boli.

Jakša Fiamengo

Split - Peristil

  

ČEŠĆE NEGO INAČE

Ima dana kad češće nego inače

naš govor izjednačujemo s onim morskim

postupno izmjenjujemo ljetne rečenice

slojeve jezika amplitude daha

upućeni u nejasnu meteorologiju

u naš govor uključujemo ptice

na njihov se lebdeći način nešto lakše

sporazumijevamo s vjetrovima

spravnima za sva visinska orgijanja

ima dana kad nas češće nego inače

nebeska strujanja pomlađuju

kad se bez većeg napora prostiremo

svim svojim najvišim slojevima

Jakša Fiamengo

Split

RATNA II.

Ako se dobro nagnem:
na dnu mog mrtvog bunara,
tamo, na boku, leži
spaljeni čovjek

Zgrčen,
zbrisana lica,
ugljen, suh,
odmotana mumija

Ruke drži
karakteristično za taj slučaj,
onako, kako se drže
kad se u silnoj radosti
htjelo reći mama

Nikica Petrak

Knin

LAKRIMATORIJ

Imam te svjetlosti
imam te gdje si glas
što me rekao što me drži
kao kamen pod tvrdim jezikom
gdje si zdjela svijeta
gdje si placenta zore
krušno nepce podneva
i pozlaćeni smiraj
imam te gdje je neizmjerno
tvoga bilja tvoga zvjerinja
ranjavam te cvijetom izazivam
brašnom i solju vinom i octom
imam te gdje si prosto more
gdje su premorena gdje puštaš
mlaz iz kamena iz pustare
gdje si sunce i gdje si žeđ
gdje si molitva blitva jod
gdje su te pune oči
gdje si drača što iskri
i užiže zvijezde dostiže
visinu tajne uzdah plamena
imam te gdje si suza
prepoznajem tvoje rublje
sada kad te je tako puno
u obrvama pod noktima
u posudi za milost
u spužvi i u oprostu

Jakša Fiamengo

Split