OTVORENO PISMO JEDNOG GASTARBAJTERA DOMOVINI

majne libe domovina
alte slave djedovina
štrajben ti ovo pismo
jer se lange vidli nismo
halbe pišem
pola ću prešutim
neću libe da te
brižnu ljutim
otvoreno libe da ti velim
takav arbajt ipak ne veselim
ne veselim takav život sebe
kad se vidim herc
me etvas zebe
ruke su mi od žulja nabubrile
nade su se znatno ođubrile
i oprosti mi zbog ovaj stih
sve me više žuljaju ichich
ne ljuti se što sve više mucam
i hrvatski što samo natucam
to je što nas kradu australije
što evropama kopamo prolaze za
fekalije
kako alzo da se čovjek onda
kao neka anakonda
ne smota oko svoje boli
i još jače te ne voli
i još jače te ne moli
majne libe domovina
alte slave djedovina
da me spasiš od deviznog sina
da me spasiš od pravljenog vina
učini da ne budemo papir-toalete
da se ne brišu nama kad se sjete
od bola pucaju nam guše
kad se sjetim da nas mulci puše
čitav paklo a za jednu marku
halbe pijem pola geben marku
učini da opet tobom ozaren hodim
kamen rukom
srce zemljom da oplodim
dosta u tuđini ja se krich
ich libe nur dich

Zvonimir Balog

Vodice

SUTON NA ŽALU

Sunce
Tone
U moru
Vjetar
Šumi
U boru
Cvrčci
Cvrče
U zboru...
      Pred san...
Galeb sniva na valu,
Val se primiče žalu,
U jednu uvalu malu,
      Pred san...
Nečujno
Stigle su
Sjene,
Do jedne
Samotne
Stijene,
Gdje se
Valovi
Pjene
      Pred san...

Stanislav Femenić

Makarska

DA SAM BIO

Strašna pustinja. Kako sam u nju zapao?
Bojim se neću se izvući. Jedem korijenje
već danima, vodu s kamenja pijem. Zraka je
dovoljno. Bar to. Ali snaga je iscrpna.
I morat ću pasti. Trljam mišiće i gazim
i neću da stanem, dok mogu. Što da radim?
U stabla urezujem znakove, slova. Po kamenu
udaram i grebem. Stope utiskujem u ilovaču
duboko i očajno, da budu jasne, moje.
Netko će proći, sigurno, istom sudbinom,
istim zlom, i nek vidi. Neka zna da sam
ovdje prošao, da sam bio. - Samo to.

Nikola Milićević

Makarska - Svjetionik Sv Petar

RIJEČI

Postoje riječi
nježne, tople, blage,
koje nas usrećuju
smiruju
i u tuzi tješe.

Postoje riječi
duhovite, vedre,
lepršave, lake,
od kojih se ljudi
razblaže i smiješe.

No ima riječi
teških, tvrdih
kao kamen.
Kad one padnu,
nanesu bol
i ostave na srcu
ožiljak i znamen.

Zlata Kolarić-Kišur 

Makarska

POTAJNE RIJEČI LJUBAVI

Ne možemo se primirit dok nam kosa
Svilena vijori u mekom vjetru
Pokreće nas mučeništvo zrelih trenutaka
I nježnost ruku ovitih oko gologa vrata

Zaboravljeno nek bude sve što je
Nemilo bilo i što je tvrdokorno
A u nebu u žarkom plavetnilu
Nek se bez prestanka očitavaju

Potajne riječi ljubavi tvoje i moje

Dragutin Tadijanović

Makarska

PISMA OD RADOVANA I MILOVANA

Knjigu piše od Kotara kneže
po imenu starac Radovane,
ter je šalje pobratimu svomu,
Milovanu od gorice crne.

U knjizi ga lipo pozdravljaše
ter ovako starac besiđaše:
"Milovane, sva je vika na te:
probudi se, bit će bolje za te.

Kadno lani prođe niz Kotare
i pronese gusle javorove
ter zapiva pismu od junaka
jedne slaviš, druge ne spominješ.

Il junake pivaj sve kolike,
neka nije prama tebi vike,
ol' se prođi gusal' i pjevanja,
niz Kotare ravne putovanja."

Otpisuje starac Milovane:
"Ne budali, pobro Radovane!
Tko će skupit po nebu oblake,
tko l' ispivat po svijetu junake!

Ako l' ti je što pomučno pobre,
od Kotara starče Radovane,
uzmi gusle, ta se i napivaj,
sve junake po svijetu ispivaj.

Ali ćeš se prija prestaviti
kano čvrčak pivajuć do mraka,
nego li ćeš, pobre, izbrojiti,
koliko je na svitu junaka.

Ali neka znadeš, Radovane,
da za novce ne pivam junake,
već za ljubav, slavu i poštenje,
vitezova starih uzvišenje.

Evo ću ti gusle napraviti,
vitezove po imenu zvati;
od koji se spomenuti mogu
sve ću ti hi zbrojiti u slogu.

Andrija Kačić Miošić

Makarska - Kačićev trg- spomenik Andrija Kačić Miošić

ŠKOLJKA

Oprostite mi, ako možete,
Što i ja pišem baladu o školjki.

Po kamenoj ulici primorskoj,
U metežu djevojaka, mladića,
Hodala je mala starica u crnom
Noseći preko ruke
Košaricu punu
Blistavih školjki.

Kroza smijeh i žamor,
Ona je lagano
Hodila i tiho govorila,
Kao da je slušaju
Svi: - Kupite školjke. Sirota sam.
Nikoga nemam. Kupite školjke.
Jedinac sin moj u ratu je
Poginuo. Ja sam sama, sa školjkama.
Kupite ih. Kupite školjke.

Vrativši se sa školjkom kupljenom
U svoj grad, na uho je stavljam
I njezin šum prisluškujem:...
Jedinac sin moj ... u ratu je
Poginuo...Ja sam sama... sa školjkama.
Kupite ih...Kupite školjke.

Oprostite mi, ako možete,
Što i ja napisah baladu o školjki.

Dragutin Tadijanović

Makarska - Malakološki muzej

ŠTO PJESNICI JOŠ ZNAJU

Bolje od svih pjesnici znadu
sjediti pod suncem, ležati u hladu.
Bolje od svih znaju se skitati,
daleke zvijezde i predmete čitati.
Sanjati, smijati se, nadati se i plakati,
na glavi stajati, na jednoj nozi skakati.
Na nepostojećim raketama
dalekim svjetovima broditi
sami sa sobom ratove i razgovore voditi.

Nitko se ne zna na čitavom svijetu
kao pjesnici diviti - cvijetu.

Zvonimir Balog

Makarska

KAD BI PJESNICI

Kad bi pjesnicima dali
da vlakove voze,
oni bi u livadama stali
i gledali kako brste koze,
zatjerali bi lokomotivu
preko tobogana, na procvalu šljivu.
Kad bi pjesnicima dali
da cipele prave,
moglo bi se dogoditi
da petu na prste stave
ili da cipelama naprave rukave.
Damo li im da odijela kroje,
mogli bi staviti nogavice
gdje džepovi stoje.
Kad bi kuću gradili,
teško da bi se proslavili
ako bi iz donjih redova
ciglu vadili
da bi na gornji stavili.
Nikad kraja putu
kad bi pjesnici brodove vodili,
oni bi uvijek za svojom
zvijezdom brodili.
Zato je najbolje
da i dalje djecu vole,
da im pričaju smiješne priče
i igraju se s njima škole.

Zvonimir Balog

Odmorište Marune - Velebit

TAJNA SJENOVITE KLUPE

Opet je došao k tebi, sjenovita klupo,
Da te pozdravi i zamoli: odaj mu
Samo poneke tajne onih
Koji su te pohodili, kao on sada,
Poslije godinu dana, ponovno.
Kaži mu, eto, što su razgovarali
Ono dvoje koji se digoše
Upravo kada se on približavao
A oni ustadoše držeći se
Za ruke i pogledavajući se izbliza
Pa se činio poljubit će se,
Ali se, bez riječi, udaljiše,
A tebe nisu, bojim se, ni pozdravili;
Zato mu ih odaj, ne štedi ih, reci mu
Što su razgovarali. Šutiš. Ti si
Srca kamenoga. Dobro. Bar mu prišapni
Što sijedi onaj hromi gospodin govori
Svom runjavom psiću, kad svrate
Svakog popodneva da se u tvojoj sjeni
Odmore. Opet šutiš i šutiš.
On vidi: ne odaješ nikoga. Može li se nadati
Da nikome nećeš odati ni njega
Koji je toliko puta dolazio k tebi
Pun želja da o bijednom ljudskom usudu
Iskaže nekazano, a odlazio često praznoruk.

Dragutin Tadijanović

Makarska

ŠTO SAM JA TEBI, MORE...

Što sam ja Tebi, more,
kap ili voda, val ili dubina,
gorkost ili modrina, mokrost ili šum?

Ili sam ja Tebi, more,
isto što i Ti Sebi: more?
Ako sam Ti more, zašto te, o more,
pitam što sam Tebi?

Zato, o more, što ti Meni jesi more,
zato što bez Mene nisi more.
Ne možeš reći: more sam.
Možeš reći: moru sam more.

Vesna Krmpotić 

Makarska

LIPE NAŠE MURVE

Lipe naše murve ubijene davno
jedna po jedna je od sikire pala
i modro je nebo tot zazjalo prazno
razon zemje juta rana je ostala

Prižalili "malu" "brunovu" i "bilu"
ali nismo mogli isplakot i "velu"
na njon non je bilo ko u teplen krilu
i svaka je ima po granu debelu

Murve je vajalo prodat radi duga
jer darvo od murve za brode je vridno
nevoja je murve pomela ko kuga
i sve smo tad brode pogledali jidno

Ma nismo saznali di je otplovila
ta radost ditinstva - ta zelena jidra
koja su ih mora na zadnju izila
Tuga je ostala ko na dnima sidra...

Jure Franičević Pločar 

Makarska

  

GONETANJE

mi gonetači znakova nismo više čisti
pogađamo sve tamne crte
teške opasnosti ljudsku nesreću
zbrajamo sve većom jasnoćom
umnažamo strah i nikome
ne možemo pomoći
ljudska se priroda uzobijestila
očekujući od onih koji zatiru ljudski rod
odgovore i uput
ljiječenje duše ne ide više jednostavno
tisuće bi htjele u tijesan raj
lupaju zvekirima i razvaljuju vrata
razbijaju skromni namještaj
gaze kruh i prolijevaju
dragocjeno vino
sjaj zlata i ljubav spram stvari
pomutila je razum i najspremnijima
kako otići u pustinju i izdvojiti
tanku koru svijesti
iz nadolazećeg kaosa
nije li nam suđeno samoću
pronaći u najžešćem mnoštvu
u podivljalim zvonima pronaći blagost
proljetnog lahora
ništa ne znajući i ne očekujući poboljšanja
ne mogavši pomoći najhrabrijima
i ne odvrativši zločince
od njihova nauma
kakve nam je svrhe onda gonetanje
i pogađanje opasnosti
kad vidimo samo zlo i čitamo tragove
rasapa u svakoj duši
i kad puta iz tame nema
jer sve je potrošeno
pa i nada koja je sada samo riječ

Branimir Bošnjak 

Makarska - spomenik Sv Petar

LJUBAVNO PREDVEČERJE

Kako su lijepi oblaci, te rumene
Igračke vjetra, što nam draga lica;
Preneraženo njinim čudnim žarom,
Odlijeće k njima jedno jato ptica.

Nenaslućene otkriva mi tajne
Taj predvečernji trenut, koji zgrnu
Sve blago čežnja u oči ti sjajne,
Sav miris ženstva u kosu ti crnu.

O, sada shvaćam svijetli osmijeh neba!
Tajanstveni govor drveća i trava
U skladu je sa kucajima srca -
I ponad sviju snova ta je java.

Samo nam srce, samo toplo srce,
I sve je sreća što mi oči vide,
A ti trenuci - to su slavoluci
Kroz koje ljubav u trijumfu ide!
 

Dobriša Cesarić

Makarska

VRATIMO SE U GODIŠTA...

Vratimo se u godišta mladosti
Kad se u nama odigravahu
Svečanosti srca koje nismo htjeli
Nikom iskazati ni riječima ni činom

Pogledi su tonuli u zelen lišća
Pred očima lebdjeli zreli grozdovi
Ali nismo smjeli da ih otrgnemo

Sjedimo na terasi kavane sami
Nepoznati među nepoznatima
I očekujemo nekoga tko ima doći
A ne dolazi jer ga nema

Pogledi su tonuli u zelen lišća
Pred očima lebdjeli zreli grozdovi
Ali nismo smjeli da ih otrgnemo

Dragutin Tadijanović

Makarska

LUMIN

Od davnina u davnine
iz daljina u daljine
          tinja
          gori
          treperi
za konja u planini za lađu na pučini
za sjene mrtvih za sjene živih
          sveto
          ulje
          maslinovo

Jure Kaštelan 

Makarska

POEZIJA

Pjevamo,
Pjevamo da bismo prestali
pjevati samo mi.

Da bi pjevalo sve,
Da bi pjevali svi.
Kao što pjevam ja.
Kao što pjevate Vi.

Pjevamo da bi budućnosti
pjevale dalje same
kao što pjevaju pogledi
izgledi i panorame.
Pjevamo da bi mladići
s djevojkama mogli ići.
Pjevamo da bi se moglo
prije u nebo stići.

Pjevamo da bi pjesniku
zauvijek nestalo mjesta.
Da bi pjevala ulica,
kuća i pokret i gesta.
Pjevamo da bi se moglo
pjevati, slikati, vikati
plesati
uvijek i svugdje,
uvijek i svugdje i smjesta!

Boro Pavlović

Makarska - spomenik Turist

NEVIDLJIVE PTICE

Pod borom, kraj mora
Sjedim i pišem pjesme.
A ptice, u granju skrivene,
Ne znajući za me, pjevaju
I pjevaju...i uđoše
U moje stihove.

Dragutin Tadijanović

Makarska

PJESANCA O MORU

Ulazeći u more možeš šutjeti
Možeš mrmljati kao i ono što mrmori
Možeš govoriti možeš vikati
I urlati kao što ponekad uhvati mene
Kad ulazim u more i možeš razmišljati
O tome što su davni pjesnici i državnici
Kazali o moru zapisali u stihovima
Kojih se danas malo tko sjeća
I nemoj se žalostiti ako ni tvoji stihovi
Ne uđu u buduća stoljeća zar ne znaš
Da samo ostaje more zauvijek
Zato o njemu i govoriš jer i ti moraš
Kazati koju riječ makar bila na vodi
Zapisana a kad si već ušao u more
Ugledat ćeš bogato njegovo blistavilo
Ribe će te pozdravljati bježanjem
Od tebe ne boj se more voli sve
I tebe pa kad se iz mora vratiš
Na sunce mokar sa stotinama kapi
Čitavim tijelom okreni se k moru
I punim glasom zapjevaj
Zahvalnicu moru
Evo i moje pjesance o moru!

Dragutin Tadijanović

Split - Bačvice

TAKO BLIZU

Zna li Gospod za ovo nadanje
Da je sve ipak san
I da ćeš kad se probudiš ugledati maglu
Koju možda probija nevidljiv cvijet
Jutarnje grane
A nebo i noć su još vruća usta
Puna zvjezdanih zubi

Zna li Gospod da se u tvoju kožu utisnula zemlja
Klinasto pismo duše tvojih ruku
Da se hvataš za zemlju
A zemlja se hvata za božji prostor izvan tebe

Zna li Gospod da se svako jutro budiš
S grobljem na rukama
I da je svaki čovjek crkva s nebom
Gdje tako blizu vječnost lebdi nad kostima zemlje.

Viktor Vida

Brela - Gospa od Karmela

POGREB

Svećenik je stari pjevao tiho
psalme o samrtnim mukama:
na lišću srca suze zanjiho,
kad lijes iznesoše rukama.

Na smrt je svoju mislio svako
sa suzom za drugog u očima
i kako će nemir odsad polako
ko školjka da šumi u noćima.

Uzalud, kad se umrijeti mora,
jer smrt je u srcu i venama.
S groblja se ide koraka spora
natrag i k vinu i k ženama.

Svećenik je stari pjevao tiho
psalme o samrtnim mukama,
a vjetar je jezike svijeća zanjiho
i rupčiće crne u rukama.

Vladimir Kovačić

Gornja Brela

KAD JE BOG IZDAO NALOG

kad je bog izdao nalog
da netko bude
ZVONIMIR BALOG
svi su zanijemjeli kao stijene
nitko se nije usudio prihvatiti takvu odgovornost
osim mene

Zvonimir Balog

Šibenik - Katedrala Sv Jakova